Budweiser se počne puniti oko 11 sati, kad dolaze prvi gosti, najčešće momci iz obližnjeg automehaničarskog servisa ili zetovci, jer se Budweiser u Heinzelovoj nalazi između dva velika autobusna stajališta. Do jedan je ova zalogajnica/roštiljarna s više od stotinu mjesta, uglavnom posve puna. Budweiser radi visokim intenzitetom najmanje do tri popodne, a često je pun do šest. Gostiju ima i navečer, dok su subote i nedjelje često rezervirane za sve moguće obiteljske proslave i veća društva.
I tako neprekidno već barem pet godina, otkako skoro redovito jedemo u Budweiseru, jer je blizu našeg ureda. Ne znamo niti jednu zagrebačku gostionicu od Maksimira do centra Zagreba koja svakodnevno poslužuje toliko mnogo gostiju. Budweiser u Heinzelovoj (prije dvije godine otvorena je i podružnica na Trešnjevci), postao je komercijalni fenomen zagrebačkog ugostiteljstva. Evo zašto.
Prvo, Budweiser nudi vrijednost za novac, ali ne po preniskim cijenama. Ćevapi, najprodavaniji restoranski artikl u Zagrebu, koštaju 47 kuna, što je više nego u nekim lancima roštiljarni. Pljeskavica košta 45 kuna, što je 11 kuna više nego u Starom kotaču, gdje je ipak mnogo bolja.
No, Budweiserov koncept vrijednosti za novac ne obuhvaća samo cijene i goleme količine hrane, nego i sve druge elemente važne za iskustvo gosta. Primjerice, mnogi gablecaši u Budweiseru piju običnu vodu, koju dobivaju u lijepim bocama s patentnim zatvaračem, pa ti gosti imaju osjećaj servisa kao da su naručili vino.
Drugo, Budweiser je na vrijeme razumio da se velik dio njegova prometa mora temeljiti na dnevnim jelovnicima, koji tipično sadrže pet do šest jela, od kojih su jedno do dva od piletine ili puretine (i to ne pržene u dubokoj masnoći ) što znači da se tim jelima namjerno obraćaju ženama: većina gošći ne želi jesti pljeskavice ili đevreke od 1200 kalorija i svim gostima koji paze na kalorije. Zbog reduciranja kalorija Budweiser drži i tri velike salate,koje na stol stižu prilično svježe. Dnevna jela cjenovno su vrlo precizno pozicionirana. Koštaju od 40 do 60 kuna.
Treće, Budweiser ima hrabrosti izaći izvan granica cijena koje obilježavaju njegov žanr, pa tako drži biftek, koji košta restoranskih 140 kuna, i kojeg uglavnom vrlo dobro znaju ispeći. Zapravo, biftek u Budweiseru tehnički je bolji nego u svim restoranima blizu Kvaternikova trga.
Četvrto, Budweiser se stalno mijenja. Prije godinu dana počeli su koristiti svježi habañero: takav gastronomski dodir ne očekujete od zalogajnica. Nedavno su, pak, u povremenu ponudu uveli crne njoke s kozicama i sušenim rajčicama, što opet vuče na gastro i što bi trebalo privući još više žena, kojih je u četvrtak oko 13 sati bilo barem dvadesetak. Uglavnom mladih.
Četvrto, Budweiser stalno unapređuje ponudu pića. Ove su godine uveli prvu pravu vinsku kartu, s korektnim do niskim cijenama (od 140 do 190 kuna za buteljku). Kako se baš ne razumiju u vina, niti jednu malvaziju ne toče na čaše. Ali, ne sumnjamo da će naučiti.
Idući bi korak trebao biti uvođenje bar jednog craft piva. Naravno, Budweiser ima puno slabih značajki poput preopsežnog, anakronog menija. Konobari jesu vrlo ljubazni, ali zbog brze fluktuacije osoblja često baš ne znaju detalje svog posla.
Pizze su loše, i ne vidimo da su jako tražene. No, Budweiser tehnički vrio korektnim jelima (kuhar je očito ozbiljan profesionalac) hrani tisuće i tisuće ljudi, bez ijednog dana s praznim hodom. I ti su ljudi očigledno zadovoljni.
