Među zadnjim otkrićima arheologa u antičkim rimskim Pompejima, je izvrsno očuvani “fast food” štand. Naglednik nalazišta Regio V na sjeveru Pompeja Massimo Ossana, na Instagramu je objavio fotografiju 2000 godina stare freske iz termopola sa statusom: “Pompeji, Regio V. Termopol izlazi na svjetlo dana sa svojim prekrasnim šankom oslikanim freskama.” Pompeji, danas jedno od najposjećenijih arheoloških nalazišta na svijetu, bili su vibrantni grad antičkog Rimskog carstva koji je 79. godine pr.n.e. uništila erupcija vulkana.
Poginulo je više od 2000 ljudi. Ruševine su otkrivene u 16. stoljeću a prva iskopavanja počela su 1748. Regio V je najaktivnije nalazište na području Pompeja. Zna se da je u Pompejima radilo oko 150 termopola, barova u kojima su jeli siromašniji stanovnici. Imati opremljenu kuhinju u kući bio je luksuz. Termopoli su hranili narod, a tipični jelovnik uključivao je kruh, usoljenu ribu, pečeni sir, leću i začinjeno vino.
Termopoli znači mjesta gdje se prodaju vrući napici. Povjesničar John Donahue prvi ih je nazvao antičkim ekvivalentom modernim fast food lokalima. Većina termopola radila je u malim prostorima ispred kojih su bili veliki šankovi. Neki su imali male sale za goste, ali glavna funkcija termopola bila je prodaja hrane za van. Većina termopola ispred lokala je imala velike kamene posude dolie uklesane kamene šankove koje su držale temperaturu. Iz njih se posluživala hladna hrana ili topla hrana koju je samo trebalo podgrijati, dok su se vruća kuhana jela čuvala u manjim kamenim posudama.
Izložba u londonskom British Museumu 2013. otkrila je bogatu kulturu hrane u Pompejima. Među izlošcima je posebnu pažnju privlačila štruca kruha s pečatom pekara Celera, “roba Kvintija Graniusa Verusa.” U Pompejima su pekli velike okrugle kruhove od prosijanog bijelog brašna. Jeli su puno slanutka i boba, maslina, badema i oraha. I puno voća, bresaka, datulja, višanja, jabuka, krušaka. Kuhari su tovili puhove u malim posudama od terakote. Riba je bila jedan od temelja prehrane, jeli su sve što i mi: srdele, trilje, hobotnice, lignje, jastoge, kozice, brancine, raže, jegulje i školjke.
Posebno su popularni bili garumi, drastično aromatični pripravci od fermentirane ribe. Pompeji su na izvozu garuma zarađivali ozbiljan novac. Većina jela kuhala se na prijenosnim roštiljima od terakote, a bogatije kuće imale su kamene ploče za kuhanje koje su se grijale odozdo. Dizajn posuđa, posebno staklenog, bio je ozbiljno statusno pitanje. Bogate obitelji uživale su u gargantuanskim gozbama. Siromašni stanovnici Pompeja hranili su se vani. Iako raznolik i zanimljiv, sistem prehrane u Pompejima nije bio osobito dobar. Trećina stanovnika patila je od kronične anemije (podatak dobiven analizom 139 kostura pronađenih na području grada). Siromašni su praktički živjeli bez mesa i patili su od nedostatka cinka.
Većina stanovnika kronično se trovala živom, vjerojatno zbog ondašnjeg običaja da se u vino stavlja živa kako bi mu se poboljšao okus. Oni koji su se mogli bolje hraniti, bili su u dosta boljem stanju, koje znanstvenici uspoređuju sa zdravstvenim stanjem današnjih stanovnika Napulja. Životni vijek bio je kratak i ljudi su imali vrlo prisan odnos sa smrću, puno iskreniji od našeg. Znali su da svaki banket mora završiti i da je smrt druga strana gozbe. U Pompejima je pronađeno puno freski koje prikazuju kosture i druge simbole smrti s peharima vina u rukama ili kako plešu oko stolova punih hrane. Memento mori.
U Pompejima je bio poznat koncept tri dnevna obroka. Doručak, jentaculum, sastojao se od kruha s medom, svježeg sira i maslina. Ručak, prandium, od kruha i mesa ili brzog obroka u termopolu, ovisno o kupovnoj moći, to su bile kobasice, divlje ptice, krvavice, bijeli kruh i puno vina. Večera, cena, sastojala se od šest sljedova, od predjela do velikih riba i mesa, a završavala je kolačima od meda i voćem, s naravno puno vina.
Siromasi za doručak nisu jeli ništa, ili bi pojeli jednostavnu kašu od ječma, prosa ili pšenice. U kašu su stavljali što god su imali, od povrća, ribe i maslina do ostataka od prethodnog dana. Ručali su u termopolima, kruh i usoljenu ribu, ili juhu od leće ili slanutka. Za večeru su opet kuhali kaše od žitarica ili juhu, s hranom koju ne treba kuhati; malo smokava, sirovih mahunarki, sira i kruha s maslinovim uljem, jer nisu imali ni dimnjake ni kamena kuhala. Okupljanje obitelji oko stola bilo je izuzetno važno, preskakanje zajedničkih obroka smatralo se ugrožavanjem obiteljske strukture. Cijele obitelji dolazile su termopole na ručak svaki dan, a kada se to ne bi dogodilo ili ne bi došli svi članovi, počeli bi tračevi da je obitelj u krizi.
