Ljeto u Dalmaciji zbunjuje. Svugdje čitamo i slušamo o stalnom rastu turističkog prometa. Međutim, u petak 8.srpnja popodne na izlazu iz Zagreba nije bilo nikakve gužve-Gužve nije bilo ni na cesti do Šibenika, s iznimkom ponešto većeg prometa u kafiću jedne ličke benzinske crpke. Gužve osobito nije bilo u Skradinu: na glavnom gradskom parkingu mogli smo oko pola sedam navečer birati između barem dvadesetak slobodnih mjesta. Gužve, naposljetku, nije bilo ni u Cantinetti, najpoznatijem skradinskom restoranu, na čijoj smo lijepoj terasi bez problema pronašli stol za večeru premda nismo rezervirali, i premda terasa nije prevelika.
O Cantinetti smo čitali mnogošto dobro: ondje, navodno, kuhaju famozni ,šestosatni teleći rižoto, pa pripremaju razna čuda od lokalne peradi, pa imaju tasting menu…U stvarnosti, Cantinetta je konzervativni lokalni restoran, s prilično dosadnim jelovnikom prepunim uobičajenih jela poput dimljene tune, sira s tartufima, pršuta bez imena proizvođača, tjestenine s kozicama, bifteka i tako dalje, i tako dalje. Jedini zanimljivi i originalni dio menija posvećen je ribi iz obližnjeg Prokljanskog jezera: radi se o jeguljama, sipama, ciplima i gavunima, koji se u ovom kraju Hrvatske prodaju pod neodoljivim imenom čokalice. Uz to, Cantinetta je u petak navečer nudila svježe rovanice i svježu škrpinu.
Za predjelo smo naručili rovanice koje su plivale u nekom jako finom umaku/juhi, i koje su zaista bile vrlo dobre. S druge,pak, strane, skradinska salata od hobotnica jest najobičnija, milijun godina ista salata od hobotnica kakva se prodaje u jedno milijun konoba širom Hrvatske,t e zaista ne treba nositi lokalni naziv. Za glavno smo jelo htjeli naručiti ciple, kojih nije bilo, pa smo se odlučili za gavune i sipe. Gavuni su bili pripremljeni sasvim nježno i delikatno, što zaslužuje svaku pohvalu, dok su frigane sipe bile mekane i hrskave.
Hrana u Cantinetti očito je dobra, ali sasvim rutinska, ne odveć različita od onoga što znamo pripremiti kod kuće. Cantinetti nedostaju kuharska ambicija, smisao za detalje i trud da se iz bazične namrinice izvuče bar nešto više.
Vinska je lista mala, konvencionalna (kontinentalni i dalmantinski favoriti poput Galića i Bibicha) s korektnim cijenama. Popili smo buteljku neobično dobrog Bibicheva debita iz lanjske berbe (riječ je o najboljem Bibichevu jeftinom vinu koje smo dosad kušali), te čašu dvije debita što ga proizvodi sam restoran, i koji je bio prilično pitak, neopterećn preteškom oksidacijom. Skradinska torta koju smo naručili za desert, ne nadilazi razinu suvenirske kvalitete (baš kao i rapska torta).
Oko devet, kad smo odlazili, Cantinetta se solidno napunila, ali se nije tražio stol više. Niti je bilo što podsjećalo na ljetne gužve. Ugodnu večeru u Cantinetti platili smo 650 kuna. Zatim smo se odvezli u D Resort, jedini dobar šibenski hotel, gdje nažalost nije bilo mnogo prometnije nego na skradinskom parkiralištu. Neobičan srpanj u srednjoj Dalmaciji…
Kako su recenzenti vodiča The Truffle ocijenili Cantinettu, možete pogledati OVDJE.
CANTINETTA
Aleja skradinskih svilara 7, Skradin
HRANA 3/5 AMBIJENT 4/5 POSLUGA 3/5
sve kreditne kartice
