Room servis koji vas natjera da zaboravite gdje ste – nije dobar
Lani je na Jadranu otvoreno devetnaest novih hotela, uglavnom viših kategorija. Ove bi se godine trebalo otvoriti još četrdesetak hotela i resorta s četiri ili pet zvjezdica. Te su investicije iznimno važne za Hrvatsku: hoteli visokokategornici podižu profil destinacije i privlače goste s boljom kupovnom moći. Takvi hoteli, nadalje, zapošljavaju i educiraju lokalno stanovništvo. Oni, naposljetku, potiču razvoj restoranske industrije. Svaki grad s minimalno dovoljnim brojem vrhunskih hotela može uživati u žestokom turističkom rastu.
Najbolji su primjer Rovinj i Dubrovnik, autentični šampioni hrvatskog turizma: Rovinj je unatrag sedam godina otvorio tri sjajna hotela, dok se Dubrovnik može pohvaliti s više od deset five star hotela. Naposljetku, izgradnja Bellevuea i renoviranje Alhambre postavili su Mali Lošinj na sam vrh naše turističke i gastronomske scene. I dok hardware -zgrade, sobe, bazeni i wellnessi funkcioniraju vrlo dobro – software novog hrvatskog hotelijerstva često je katastrofalan. Ovom ćemo prigodom tu tezu demonstrirati kroz naizgled marginalan, ali zapravo važan segment hotelske usluge.
Radi se o room serviceu. Obalni hoteli s pet zvjezdica u svom food and beverage programu vrlo često ne poštuju elementarne specifičnosti destinacije, što se znakovito manfiestira na room service jelovnicima. Ovih smo dana boravili u jednom ultraprofesionalnom resortu u srednjoj Dalmaciji, koji gostima omogućuje solidnu razinu luskuza uz puno vrućeg sunca , veličanstvenog mora, mirisa ružmarina i lavande, glasne zrike zrikavaca, i sveg drugog što očekujete od samog srca ljeta u Dalmaciji.
Meni room servicea, nažalost, kao da je došao iz sasvim drugog ambijenta. Na jelovniku za posluživanje u sobi dominiraju Caesar salad, burgeri, ramstek u umaku Cafe de Paris, neka bezlična tjestenina i norveški losos. Kada pogledate taj meni, morate se zapitati jesmo li u Dalmaciji, jesmo li uopće u Hrvatskoj ili smo u nekom solidnom korporacijskom hotelu u Londonu ili Dubaiju, dok more koje gledamo s balkona naše sobe nije ništa drugo nego fatamorgana.
Sigurno smo da F and B služba međunarodne tvrtke koja je vlasnik tog hotela savršeno dobro zna koja se jela najbolje prodaju u room serviceu. Međutim, ta se vrsta matematike naprosto ne smije primjenjivati u specifičnim sredinama poput obalne Hrvatske. Jer, ako na room service srednjedalmatinskog hotela s pet zvjezdica stavite Cezarovu salatu, entrecote i steak od lososa, poništili ste bilo kakvu gastronomsku specifičnost destinacije u kojoj djelujete, što je jednako loše za samu destinaciju, koja postaje aerodromski bezilična kao i za Vaš biznis. Dobri su gosti u stalnoj potrazi za lokalnim raznolikostima: gost koji je u Splitu, Šibeniku ili na Hvaru kadar naručiti Caesar Salad ili Entrecote Cafe de Paris mora da ne voli hranu.
A gosti koji vole i poštuju hranu uvijek su i komercijalno korisniji od onih koji ne brinu za hranu. Uniformiranost room service menija karakteristična je za skoro cijelu hrvatsku obalu. Takav , beskarakteran, industrijaliziran pristup hrani, jedna je od najgorih značajki novog hrvatskog turizma. Hotel se ne sastoji samo od velebne zgrade, ljubaznih poslužitelja i velike sobe s pogledom na more i ogromnim televizorom. Stvarna vrijednost hotela sastoji se od niza njegovih specifičnih osobina, koje ga razlikuju od drugih hotela. Gastronomija tu zauzima apsolutno ključno mjesto, a to u novim hrvatskiom hotelima još gotovo nitko nije razumio. Što je golema šteta, koja provincijalizira hrvatsku turističku ponudu.
