Kada razgovarate s kuharima i vlasnicima zagrebačkih restorana, lako je steći dojam da su ćevapčići uvjerljivo najkomercijalnija roba na zagrebačkoj ugostiteljskoj sceni. Činjenica jest da su ćevapi uvjerljivo najtraženije jelo u roštiljarnama. Ali, pizza je danas uvjerljivi šampion gradske restoranske prehrane.
Naime, u Zagrebu trenutno radi oko stotinjak pizzeria. Ovom respektabilnom broju, koji svjedoči o komercijalnoj renesansi zagrebačke pizze, valja dodati niz lokala poput Budweisera ili A Posta, koji nisu pizzerije ali peku pizzu. Posebno je zanimljivo da pizzerie obuhvaćaju sve rangove cijena, od onih najmasovnije prihvatljivih do luksuznih poput Franko’s Pizza & Bara, i da se neke od većih investicija u zagrebačkom ugostiteljstvu odnose upravo na pizzerije ili restorane koji peku i pizzu (Public, Franko’s, A Posto).
Razlog novoj masovnoj potražnji za pizzama sasvim je jasan: niti jedno drugo široko dostupno restoransko jelo ne ujedinjuje našu strast i potrebu za ugljikohidratima, masnoćama i mirisom vruće svježe pečene hrane. I usput nas čini sitim cijeli dan.
Osim toga, pizzerije su bitno unaprijedile ponudu, pa tako sve više pizzerija drži craft piva, solidne koktele i korektan izbor vina na čaše. Zanimljivo je, međutim, da renesansa zagrebačke pizze nije zahvatila strogi centar grada, gdje i dalje, nažalost, nemamo ni jednu zaista vrhunsku pizzeriu.
