U konobi Vela vrata u starom gradu Bermu kraj Pazina naručili smo fiorentinu. Fiorentinu su baš kako treba u boljim istarskim konobama, pekli na rešetki iznad otvorene vatre u ognjištu. Fiorentina je bila savršeno pečena. Tamnosmeđa izvana i ružičasto crvena, polusirova iznutra. Cijeli presjek ovog velikog komada mesa imao je posve istu boju, što govori o stručnosti Velih vrata u pripremi govedine. Nažalost, fiorentina je mnogo bolje izgledala nego što je bila ukusna.
Meso je na nekim mjestima bilo ozbiljno žilavo, pa smo ga morali žvakati dulje od pršuta. Okej, fiorentina je robusniji komad mesa koji se ne mora nužno topiti u ustima. Ali, ne smije biti ni žilav. A naša je fiorentina, premda savršeno pečena, bila blizu neugodne žilavosti. Problem je, naravno, u mesu koje nije imalo nimalo intermuskularne masnoće. a tu ni glavni chef Peter Lugera ne bi mogao puno učiniti.
Vela vrata su ekscentrično popularna konoba u Bermu, prelijepom gradiću kraj Pazina. Beram je podignut pradavne 911. godine, dominira nad jednim dijelom Istre, a pogled s visoke terase bezuvjetno je spektakularan.
Vela vrata imaju dobre gastronomske namjere. Vidjeli smo kako za susjednim stolom gostima ribaju jako velike crne tartufe(bijele drže do sredine siječnja). Kuhane šparoge bile su briljantne, ulje je korektno, dok je pršut bio malo premlad i preslan, ali vrlo jestiv. Jedino je kruh, bijel i bezukusan, razočarao. Restoran koji tako dobro peče meso ne bi smio držati tako inferioran kruh.
Vinska lista nije nešto posebno, ali smo pronašli Ipšinu Malvaziju iz 2015. koja je nažalost bila ohlađena na temperaturu prosecca, i Benvenutijev Teran uz 2016. Izbor jakih pića pogrešno je nostalgičan. Nitko tko se razumije u pića više ne želi piti bazni Ballantine’s.
Vela vrata potencijalno su jako dobar restoran, koji je utorak popodne bio doslovno prepun. Uz još dosta napornog rada na slabijim elementima, mogli bi postati spektakularno mjesto.
VELA VRATA
Beram
HRANA + 3/5 VINA +2/5 AMBIJENT -5/5 (terasa) -4/5(( interijer) SERVIS 3/5
