Uvrštenje Ex Albisa mladog istarskog klasika Sandija Chiavalona među 25 najboljih esktradjevičanskih ulja na svijetu na listi organizacije World Best Oils, jedan je od brojnih velikih uspjeha hrvatske prizvodnje maslinvoih ulja.
Primjerice, u više izdanja Flos Oleia, iznimno utjecajnog kataloga vodećih svjetskih ulja, Istra je zastupljena sa četrdeset do pedeset proizvođača, od kojih neki, poput Belića i Ipše, dobivaju više od 95 bodova za pojedine svoje sorte ili kupaže.
Istra je zaista prepuna briljantnih maslinara, a u ovaj smo izbor uvrstilis samo uzak krug veterana, najzaslužnijih za afirmaciju vrhunskog maslinova ulja, kao esencijalnog segmenta hrvatskog gastronomskog identiteta. Važno je reći da je scena vrhunskih maslinovih ulja u Istri relativno novi fenomen, nastao u prvoj polovici 2000-tih.
Bankar Duilio Belić komercijalno se počeo baviti maslinovim uljima 2002. godine. Na međunarodnim je natjecanjima dobio bezbroj nagrada, uključujući i skoro redovito uvrštavanje u vodič L’Extravergine/ Flos Olei, gdje su neka njegova ulja dobivala 97 i 98 bodova. Belić je postao poznat svojom Selekcijom, koja je neizbježna u većini hrvatskih vrhunskih restorana. Međutim, najveći je utjecaj na indsutriju odigrala njegova odluka da negdje 2005. godine počne afirmirati monosortna maslinova ulja. Poslije Belićevih sjajno dizajniranih bočica , monosortna ulja postala su relevantna tržišna kategorija.
Klaudio Ipša prvi je hrvatski uljar koji je ušao u L’Extravergine, još 2005. godine. Od tada, Ipša je dobio vrlo mnogo međunarodnih priznanja. Njegova su ulja, načelno, manje agresivna u okusima i aromama od Belićevih, sjajno se slažu s ribama i velikim rakovima, i baš su uvijek naglašeno elegantna.
Maslinovo ulje prvi je proizvod koji je afirmirao ime Štancije Meneghetti, prije vina i prije vile koja je danas već ozbiljan hotel. Meneghetti je, ujedno, i prvo luskuzno istarsko maslinovo ulje koje je osvojilo stolove većeg broja zagrebačkih restorana. Meneghettijevo ulje Izbor spada među najnagrađenije hrvatske gastroproizvode uopće, a svojedobno se ponešto Meneghettijevih bočica bilo izvozilo čak i u Hong Kong.
Chiavalon je ušao u obiteljski biznis s maslinovim uljima prije desetak godina, dok je još studirao na zagrebačkom Poljoprivrednom fakultetu. Dizajn boce osmisli su Bruketa i Žinić, a ulje Ex Albis odmah je ušlo u L’Extravergine. U ono je vrijeme Chiavalon posjedovao samo 1100 stabala maslina, ali je svejedno razmišljao o izvozu u Sjedinjene Države i u Japan. Ex Albis je svakako jedno od najelegantnijih hrvatskih maslinovih ulja.
Laguna je na ovu listu uvrštena zbog masovnositi, kao jedini istarski proizvođač maslinova ulja čije se boce mogu kupiti u skoro svim hrvatskim supermarketima. Lagunina su ulja standardno dobra, a neka, poput bjelice, znaju biti izvrsna. Međutim, ni Laguna ne raspolaže dovoljnim količinama za ozbiljan izvoz, što govori o pomalo apsurdnoj situaciji hrvatske maslinarske scene: Istra je kadra proizvoditi, iz godine u godinu, neka od najboljih ulja na svijetu, ali ih ne može u značajnijoj mjeri plasirati na svjetska tržišta.
