U petak popodne Iločki podrumi, koji se ispravno promoviraju kao najnagrađivanija vinarija u Hrvatskoj, otvorili su sezonu vinskih majstorskih radionica u lošinjskom luksuznom hotelu Alhambra. Iločki su podrumi na Lošinj donijeli impozantnu kolekciju šampionskih i starih vina, uključujući i Graševinu iz 1983. godine , Veliki berbu iz 2011. i Traminac iz ledene berbe 2007.
Graševina iz 1983. godine, s 23,7 grama rezidualnog šećera, 5 grama kiselina i 11,7 posto alkohola, jedno je od najnevjerojatnijih hrvatskih vina koja smo ikad probali. Bouquet ovog 36-godišnjaka eksplozija je suhog cvijeća, suhog manga i marelica, kandiranog limuna, badema i meda. Na okusu je prepuno vrlo zrelog žutog i tropskog voća, ali je ostalo fantastično svježe, bez ijednog traga oksidacije.
Finiš traje minutama i minutama, a osjećaj netom ubranog prezrelog slatkog žutog voća u ustima na rubu je fascinantnog. Radi se o možda prvom hrvatskom vinu koje smatramo vrijednim najviših mogućih ocjena, između 98 i 100 bodova (uz neke rane radove Borisa Drenškog).
Nažalost, ova Graševina iz 1983. ne može se nigdje kupiti. Ona je još u prošlom stoljeću bila pripremljena za arhivu i nikad nije izašla na formalno tržište, što je golema šteta.
Velika berba također je ostavila jako dobar dojam, osobito svojom chablisovskom strukturom, i može trajati još desetak godina. No, Veliku je berbu trebalo dekantirati prije kušanja, baš kao i suhu Graševinu iz 2008.
Poslije graševine prešlo se na kušanje traminaca. Iločki traminci tipični su po izraženim mirisima ruža. Vrhunski suhi traminac iz 2017. godine jako miriše po ružama, brutalno je suh i ima lijepo zaokruženu uljastu teksturu. Poluslatki Traminac Principovac miriše po ružinoj vodici, ananasu i sušenom mangu, s jako slasnim, bogatim okusom i dugim, zrelim aftertasteom. Traminac iz 1982. godine počeo je oksidirati i lagano gubiti voće, ali je i dalje u vrlo dobroj formi, s ekscentričnom gustoćom (54,8 grama ekstrakta) i s vrlo dugim završetkom.
Uslijedila je Izborna berba prosušenih bobica iz 2011. godine, koja je osvojila platinastu medalju na Decanterovim Svjetskim nagradama. Ovaj traminac je prepun botritisa, suhih ruža i ličija drugo je najbolje vino iločkog masterclassa.
Ledeni Traminac iz 2007. još je bogatiji, intenzivniji i koncentriraniji, s vrlo dugim aftertasteom. Trebao je, međutim, biti poslužen na nižoj trmperaturi.
Kao što je govorio grof Alexandre de Lur Saluces, zadnji obiteljski vlasnik Chateau d’Yquema: ” Ja pijem d’Yquem na granici smrzavanja.” Masterclass Iločkih podruma u Alhambri pokazao je da velike vinarije ne moraju biti lošije od butiknih vinarija. Katkad je suprotno.
