Cres i Lošinj najimpresivniji su otoci sjevernog Jadrana. Cres privlači svojom autentičnom divljinom, golemom energijom prirode, tamnim gustim šumama koje se izmjenjuju sa surovim kamenjarom, i potpuno nevjerojatnim prizorima za nenaviklog promatrača: vozite se po cesti dramatično visoko iznad mora, zaobilazite ovce koje pasu uz cestu, a iznad vas lete golemi bjeloglavi supovi.
Lošinj je, pak, u usporedbi s Cresom značajno manje ruralan, mirniji i nježniji, s tirkiznim divljim plažama, toplim morem u uvali Čikat i velikim valovima na kamenim plažama prema pučini, nekima od najboljih hrvatskih hotela, ali i prelijepim malim mjestima idealnima za splendid isolation, poput Rovenske, koja u proljeće i ljeto intenzivno miriše po cvijeću. Lošinj i Cres, koje dijeli samo mali mostić u Osoru, rajski su vrt primorske gastronomije.
Evo deset najdragocjenijih proizvoda iz tog kvarnerskog arhipelaga.
Veliki kvarnerski škampi love se od lošinjskih obala pa sve do Oliba. Škampa je već dvije godine vrlo mnogo. Jedan lošinjski ribar s kojim smo razgovarali početkom tjedna, kaže da pri svakom izlasku na more ulovi prosječno petnaestak kilograma velikih škampa. One manje ni ne računa.
Creska janjetina polako postaje međunarodni gastronomski brend. Osim zaista genijalne janjetine, na Cresu e proizvodi i udić, ovčji pršut koji se uredno reže u boljim lošinjskim hotelima. Osim udića, proizvode se i janjeće kobasice i paštete.
Lošinj i Cres toliko su prepuni divljači da su nas upozorili na opasnost od sirotih jelena na cesti, ako se vozimo otocima po noći. Na oba otoka djeluje više lovačkih društava, dok lošinjska Jadranka godišnje otkupljuje tri i pol do četiri tone jelenjeg mesa za svoje hotele.
Na Lošinju se redovito održavaju prvenstva podvodnih ribolovaca, što najbolje govori o bogatstvu ribljeg fonda lošinjskog akvatorija.
Ribari kažu da se zadnjih godina najviše love škrpine, zubaci i kovači. Orada je previše kao i drugdje na Jadranu, dok je listova sve manje jer su monopol na tu preukusnu ribu preuzeli lokalni delfini.
Cres i Lošinj već dugo proizvode vrlo dobra maslinova ulja. Masline se uglavnom prerađuju u uljari Poljoprivredne zadruge Cres, smještenoj u centru grada Cresa. Creska i lošinjska ulja svojom su pikantnošću slična istarskima. U zadnje nam se vrijeme osobito svidio brand Sveti Ivan.
Cres i Lošinj su otoci mirisnog mediteranskog bilja. Prepuni su kadulje, od koje lokalni pčelari proizvode jedan od najslasnijih hrvatskih medova. Med lokalnih otočkih pčelara distribuira se po lošinjskim hotelima i trgovinama.
Jeleni nisu jedina divljač koja se masovno lovi na otoku. Lokalna hotelska industrija godišnje otkupi i oko pet tona veprova. U manjim se količinama love zečevi i fazani.
Mala tvrtka Losinbio proizvodi ekološke mirisne, okusom prebogate marelice, breskve, dinje i lubenice, kao i rajčice i drugo ljetno povrće. Restorani i hoteli ne žale se na visoke cijene, nego na male količine.
Na Unijama živi jedinstvena kolonija boškarina. Kada zapeku kolovoške vrućine, boškarini odlaze na plažu, gdje se kupaju.
Kada im dođe vrijeme, brodom odlaze u Istru, gdje ih odvoze do AZRRI jeve klaonice u Pazinu. Vraćaju se na otoke kao steakovi, meso za gulaš ili fine kobasice i salame.
Na Lošinju postoji veliko stado koza, možda brojnije od bilo kojeg u Istri. Lokalni su nas chefovi zamolili da u ovom pregledu nikako ne preskočimo sočne mlade kozliće, koji pasu u divljini oko vidikovca na Providenci i na drugim dijelovima otoka, baš kao i ovce.
