Na Vinistri smo se i ove godine dobro proveli. Obišli smo hrpu odlično uređenih štandova, probali niz dobrih do izvrsnih vina, te smo se zabavljali se na uobičajeno duhovitom paviljonu Franka Kozlovića i Ivice Matoševića.
Ovogodišnji Kozlomat (Kozlović plus Matošević) predstavio je karte Santa Lucie i Grimalde, s detaljnim prikazom parcela za pojedine sorte.
Osim Kozlomata, posjetili smo veliki Lagunin štand, gdje smo probali ljetni koktel od malvazije, votke i lemongrassa, pa Medein boks gdje smo kušali potencijalno odličnu malvaziju Montiron iz 2018. koja još nije na tržištu, pa Frankovićev pult gdje smo se još jednom uvjerili u svjetsku vrijednost malvazije Korone.
Uz to, probali smo i dva istarska šampiona s International Wine Challengea. Cossettova malvazija Prima Luce impresionirala nas je svojom vibrantnošću i kompleksnim slojevima okusa i mirisa, dok nam se Rossijeva malvazija Templara činila prezasićenom novim hrastom.
No, velik broj izlagača, još veći broj gostiju i općenito dobro raspoloženje ne mogu kamuflirati činjenicu da se Vinistra već nekoliko godina suočava s ozbiljnim konceptualnim problemima.
Vinistra je nastala kao smotra koja popularizira malvaziju. Svježa i mlada malvazija, oblikovana na nekadašnjim Vinistrama, danas hrani veći dio vinske Istre, ali više nije relevantna za budućnost vinarstva u Istri. Svi ambiciozniji vinari sada, ispravno, žele raditi na odležanim malvazijama i zrelim teranima. I svi naglašavaju važnost terroira. Što znači da se Vinistra mora fokusirati na tri smjera.
Prvo, promoviranje zrelih malvazija i raspravljanje o potencijalu malvazije. Drugo, promoviranje terana kao velikog europskog crnog vina. Treće, promoviranje terroira kao esencijalne značajke istarskog vinarstva: kupci moraju naučiti razlikovati bijelu i crvenu zemlju, i Vižinadu od Kaldira.
Ako se Vinistra vrlo skoro ne koncentrira na ova ključna pitanja moderne istarske vinske scene, samo je pitanje vremena kad će se pretvoriti u irelevantni vinski sajam, što bi bila golema šteta
