Uzmimo na primjer lijepu veliku lokardu koju su nam donijeli s puno povrća i krumpira. Lokarda je bila dobro pečena, ali nitko nas nije pitao želimo li da nam se riba očisti, pa smo se idućih dvadesetak minuta borili s mnogobrojnim kostima inače solidne lokarde. Za takvo posluživanje ribe u emisiji Chopped odmah stiže kazna:” Sorry, but you ve been chopped,” rekao bi sućutnim glasom šarmantni Geoffrey Zakarian.
Povrće servirano uz ribu nije bilo ni staro ni prekuhano, ali je bilo potpuno bezokusno, kao da se kuhinja boji koristiti bilo kakve začine. Jednako bezokusna bila je velika veganska tortilja u kojoj se osjetilo tek nešto kiseline, i čiji je umak imao malo neugodnu pjeskastu teksturu. Čak je i miso juha uspjela ostati posve bezokusna.
Veganšpek je jako simpatičan bistro blizu strogog centra Zagreba, u Tomašićevoj ulici. Njihov koncept kombiniranja veganskih i vegetarijanskih jela s ribom, svinjetinom i biftecima naočigled je inteligentan i uspješan; budući da ondje često prolazimo, znamo da su za ručak skoro stalno puni, što nam je drago jer Zagrebu trebaju nekonvencionalni restoranski formati.
Zato je zaista šteta što u Veganšpeku, i kad je riječ o okusima i o prezentaciji, ne kuhaju bolje od prosječnog, ne odveć strastvenog kućnog kuhara. Veganšpekovo osoblje trebalo bi proći malo napredniji i zahtjevniji kulinarski trening, i to što prije, dok se gosti nisu predomislili oko tog dražesnog ali poluamaterskog restorana.
