Istra je, naravno, najvažnija svjetska, pa tako i hrvatska maslinarska regija. No, veći dio ukupne proizvodnje hrvatskog maslinova ulja dolazi iz Dalmacije. Dalmacija proizvodi blaža ulja od Istre, što je normalno s obzirom na sortiment i topliju klimu. Pojedina dalmatinska ulja zavređuju pozornost i vrlo diskriminativnih oleofila, te redovito predstavljaju vrlo dobru vrijednost za novac.
Nažalost, neka od najboljih dalmatinskih maslinovih ulja ne mogu se pronaći u širokoj distribuciji. Tu prije svega mislimo na korčulanski Torkul i raritetno, briljantno pelješko ulje velikog vinara Frane Miloša. Bračka Stina također proizvodi jako dobro ulje u mikrokoličinama. Ove godine nema ni vrlo dobrog Rizmanova ulja s Komarne, jer lanjska godina nije bila milosrdna prema južnodalmatinskim maslinama. Naposljetku, u nekim velikim lancima samoposluživanja ponestalo je Zvijezdine Ol Masline, jednog od najpouzdanijih domaćih ulja. Evo liste četiri dobra dalmatinska ulja, koja su u ovom trenutku široko dostupna.
Ovo je ulje već dugo zlatni standard za dalmatinsko maslinarstvo. Ono je blago, južnjački široko, ali svježe i umjereno pikantno, lijepo zaokruženo s puno voćnih aroma. Optimalno se slaže s plemenitim bijelim ribama poput šanpjera. Brachia spada među zaslužne pionire privatne proizvodnje maslinovih ulja u Hrvatskoj, a njen lanac trgovina finom lokalnom hranom, koji se zove Uje, proširio se svim važnim jadranskim turističkim destinacijama.
Ulje Poljoprivredne zadruge Postira jedino je ulje koje koristimo danas, a koje smo kupovali i prije rata kad se prodavalo u bočicama od dva decilitra, koje su nalikovale pakovanjima za sirup protiv kašlja. Riječ je o širokom, elegantnom i herbalno-voćnom ulju.
Marko Polo je prestižni brend stare poljoprivredne zadruge Blato. Ulje se proizvodi od lastovke, drobnice i oblice, ugodnog je voćnog, donekle citrusnog mirisa, ali je gotovo posve neutralno na okusu. Marko Polo puni i premium brand Gold, kojeg nema u široj distribuciji.
Poljoprivredna zadruga Marina podigla je prvu uljaru još prije Drugog svjetskog rata. Ulje Marina može se kupiti u puno supermarketa, nije skupo, ali ima jedan ozbiljan problem: okus je potpuno neusklađen s mirisom. Marina je na nosu suzdržana, dok u ustima lagano peče. Ne radi se, nažalost, o atraktivnoj polifenolnoj pikantnosti tipičnoj za istarska ulja, nego o pomalo neugodnom osjećaju.
