Pariški Ritz na Place Vendôme vjerojatno je najslavniji hotel na svijetu. Sasvim zasluženo. Tko je doživio specifični osjećaj provođenje vremena u Ritzu, ostat će trajno skeptičan i prema mnogo skupljim hotelima (Ritz ne spada među tri najskuplja hotela ni u Parizu).
U Ritzu smo povremeno spavali prije desetak godina, a sinoć smo svratili na kasno piće. Nadali smo se mjestu u legendarnom i malom baru Hemingway, koji je bio prepun i u nedjelju prije ponoći. Srećom, mjesta je bilo u susjednom baru The Ritz koji kao i Hemingway radi do dva ujutro.
Bar Ritz raskošno je uređen, sa stolovima s ogledalima, puno fotografija slavnih gostiju i nizom monografija od kojih je fizički najveća ona o Krugu. Atmosfera je bila sjajna. No, Ritzova je karta pića, međutim, razočaravajuće prosječna. Ni među bijelim ni među crnim vinima koja se toče na čaše, nije bilo baš nijednog vrijednog pažnje.
Potpisni kokteli ovog su proljeća posvećeni mirisima; koktel od kafir limea s mezcalom bio je vrlo dobar ali nipošto senzacionalan, tako da smo se na kraju prebacili na pivo. Ispalo je da je francuski craft Le Titi Parisien IPA najbolje piće koje smo sinoć probali u Ritzu.
Cijene pića očekivano su visoke, ali ne i svemirske: kokteli koštaju oko 200 kuna, vina između sto i dvjesto za čašu, a pivo također oko sto kuna. Za noćni bar najčuvenijeg hotela na svijetu, to nije posve nepodnošljivo.
