Subotnji i nedjeljni ručak dva su odvojena zagrebačke rituala. Nedjeljom se odlazi u restorane na rubu grada, ili u Samobor ili Zagorje, dok se subotom jede u centru, poslije prvih nekoliko kava ili piva (većina restorana u centru ionako ne radi nedjeljom). Ovog proljeća Zagrepčani definitivno jedu vani više nego prethodnih godina, što je osobito vidljivo subotom i nedjeljom, kada se normalni dnevni prometi utrostručuju.
Jedan manji restoran u strogom centru subotom bilježi promete veće od 15 tisuća kuna, dok tijekom tjedna rijetko prelazi pet ili šest tisuća. Ove, napokon sunčane zagrebačke subote, pregledali smo terase restorana u Masarykovoj, Teslinoj o nekim drugim obližnjim ulicama. Evo što smo zatekli u šetnji od HNK do Trga bana Jelačića.
Na terasi sushi bara Ginger u Masarykovoj ulici, oko 13 i 30 nije bilo ni jedne slobodne stolice. Carpaccio u Teslinoj bio je uobičajeno prepun; vlasnik Vlado Lisak borio se s pozivima ljudi koji su i ove subote htjeli ručati u Carpacciu. U susjednom francuskom bistrou Le Mika vidjeli smo jedan slobodan stol, na kojem je, međutim, pisalo reserved. U jako velikom Vinodolu bile su zauzete obje terase, i ulična i unutarnja . El Toro u Petrinjskoj oko dva nije imao ni jednu slobodnu stolicu, kao ni susjedni RougeMarin City. Sat kasnije prošli smo kraj bistroa Pod zidom. Terasa nam se činila prilično punom. Ljudi su jeli čak i na terasi Johanna Francka, jednog od pouzdano loših zagrebačkih restorana.
To je ono što smo danas vidjeli. Sudeći po ranijim iskustvima, sasvim je vjerojatno da su i Time, El Toro u Šubićevoj, Tač , Public, Mali bar, Kod Pere, Takenoko, Dubravkin put i Budweiser također vrlo dobro radili, kao i Batak na Kajzerici. Gužva u Okrugljaku subotom se podrazumijeva. Zagrepčani ponovo masovno jedi vani, barem vikendom, što je dobro za ugostitelje , a još bolje za javni život u gradu.
