Teške riječ padaju u Italiji nakon što su tamošnji mediji objavili da francuski mljekarski div Lactalis želi kupiti jednu od vodećih talijanskih sirana, ugledni Nuova Castelli. Vlasnici Nuova Castellija, britanski fond Charterhouse Capital Partners, navodno pregovaraju s Lactalisom, talijanskim Granarolom i nekoliko talijanskih privatnih equity grupa.
Talijani teško podnose strane akvizicije svojih amblematskih prehrambenih brendova. Lactalis je u talijansku mliječnu industriju ušao 90-tih akvizicijom Locatellija, tada trećeg najjačeg proizvođača mozzarelle na tržištu. U međuvremenu su kupili Parmalat. Mogući ulazak Francuza na sveto tlo Parmiggiana Reggiana preko akvizicije Nuova Castellija, izazvao je žestoke reakcije u Italiji.
Kao vlasnici Nuova Castellija, Britanci drže otvorene dvije opcije, prodaju i strateško partnerstvo. Budući da svi vjeruju da je prodaja stvarni plan, talijanska javnost je ogorčena. Prema talijanskoj udruzi poljoprivrednika Coldiretti, prodaja Nuova Castellija Lactalisu “učvrstila bi francusku hegemoniju predajom najprodavanijih talijanskih proizvoda zaštićenog porijekla u francuske ruke, od Parmigiana Reggiana do Grane Padano pa sve do gorgonzole, taleggia, mozzarelle buffale i pecorina toscana”. Coldiretti je pozvao državu i industriju da zaustave akviziciju kako Italija ne bi “ponovila grešku prodaje Parmalata Lactalisu.” No, istina iza ovakvih parola ne govori uvijek u korist Talijana.
Lactalis je u Parmalat ušao kao manjinski dioničar 2011, u trenutku kad je talijanski div bio pred bankrotom zbog golemih kredita kojima su financirali par loših akvizicija u inozemstvu. Parmalat je financijske probleme pokušao riješiti krivotvorenjem poslovnih izvještaja i izdavanjem obveznica bez pokrića, a kasnije se otkrilo i da je pravi uzrok problema to što je osnivač Calisto Tanzi iz kompanije preko off shore kompanija izvukao 800 milijuna eura.
Silvio Berlusconi dekretom je mijenjao zakone o stečaju da Parmalat zaštiti od banaka i vjerovnika, ali sve je završilo golemim skandalom, urušavanjem Parmalatovih dionica na milanskoj burzi, uhićenjem Calista Tanzija i presudom na 10 godina zatvora zbog financijske prevare i pranja novca, koja je dokrajčila legendu o velikom talijanskom industrijalcu (otkrilo se da su svi biznisi obitelji Tanzi od nogometnog kluba do televizija, bili financijske katastrofe). Lactalis je 2011. kupio 7 posto udjela u Parmalatu i u idućih nekoliko godina povećavali su udjel, da bi s lanjskim otkupom dionica došli na 95, 81 i stekli uvjete za povlačenje kompanije s burze.
Nuova Castelli nije ni sličan Parmalatu, riječ je o staroj firmi iz Reggio Emilie, osnovanoj 1892. godine, koja je počela kao ekspert za gorgonzolu, a danas je najveći talijanski izvoznik Parmigiana Reggiana s 20 sirana, 1000 zaposlenih i prometom od 460 milijuna eura godišnje, te s jakim tržištima u Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Rusiji i Francuskoj. Ne zna se u kojoj su fazi pregovori o prodaji niti kolika je cijena.
