Jučer smo obišli širi centar grada u neuspješnoj potrazi za kolačima od trešanja. Slastičarna Jakšić i Zvonimirovoj, koja peče jako dobre savijače, umjesto štrudla od svježih trešanja nudila je štrudl od smrznutih višanja. U Vinceku na Kvatriću imali su samo štrudl s jabukama. Čak ni Orijent nije jučer držao ni jedan kolač s trešnjama, premda se ovo, najsezonskije od svog ljetnog voća, pojavilo na tržnicama još prije dva tjedna.
Zato smo danas pronašli trešnje u Malom Baru Ane Ugarković. Bivša TV zvijezda i već dugogodišnja ozbiljna restoraterka (Mali bar ušao je u šestu godinu) na svoj je svibanjski meni stavila pitu od trešanja sa sladoledom od maslinova ulja. Trešnje su bile senzacionalno voćne i sočne, tijesto još toplo i prhko, dok je sladoled, poslužen na hrskavim bademima, cijelom ovom izvrsnom desertu uz koji smo pili Macallan, davao dodir raskošne svilenkastosti.
I slana jela na Aninom kasnoproljetnom jelovniku velikim su dijelom sezonska, poput jako finih, kremastih crnih raviola s bobom, kozjim sirom i pinjolima, orzota s dimljenim graškom i triljom, i bruschetta s divljim šparogama i prepeličjim jajima ili juhe od šparoga s molom.
Čak i na inače nezainteresirano sastavljanoj vinskoj karti pronašli smo jedno zaista zanimljivo i teže dostupno, a vrlo jeftino vino. Riječ je o svježem, aromatičnom Škrletu Voštinić Klasnić koji je upravo osvojio Decanterovu brončanu medalju. U srijedu nad Zagrebom cijeli dan nemilice pljušti. Kad je vrijeme ovako loše, restorani su uglavnom malo prazniji. U Malom baru, međutim, nije bilo ni jednog slobodnog stola, pa smo ručali za ugodnim barskim stolom s pogledom na kišu.
