Sjajna posluga i inteligentno riješene specifičnosti lokacije
Loši hoteli jedan su od glavnih razloga dugogodišnje stagnacije opatijskog turizma. Opatija je vjerojatno grad s najviše lažnih hotela s pet zvjezdica u cijeloj Hrvatskoj. Niti jedna ozbiljna i neutralna inspekcija baš nikad ne bi dopustila da hoteli poput Milleniuma, Ambasadora ili Mozarta nose oznaku pet zvjezdica. Od njih su značajno bolji opatijski hoteli sa četiri zvjeadice, poput Royala.
Strateški problem većine hotela sa četiri zvjezdice jest da su simpatični i korektni, ali ne privlače previše gostiju s distinktivnim zahtjevima. Orijentirate li se na hotele s četiri zvjezdice, zauvijek ćete imati prosječan turizam, što se Opatiji naposljetku i dogodilo.
S druge strane, one destinacije koje su se orijentirale na pravo five star standard hotela poput Rovinja i Dubrovnika, iz godine u godinu obaraju turističke rekorde. Jedini dobar hotel u Opatiji donedavno je bio Bevanda, nedvojbeno najbolji mali hotel u zemlji. No, Bevanda ima samo desetak soba. Stoga je tek lanjsko otvaranje Navisa nagovijestilo početak boljih vremena za opatijski turizam.
Hotel Navis , uklesan u stijenu na Preluku, na izlazu iz Opatije prema Rijeci, na lokaciji gdje se svojedobno nalazio legendarni klub Milde Sorte, klasični je design hotel, u onom smislu u kojem je žanr design hotela odmah po otvaranju 1988. godine definirao newyorški Royalton, prvi hotel u čijem je uređenju sudjelovao Philippe Starck.
Za design hotele, kakvim se službeno naziva rovinjski Lone iako zapravo ne pripada tom žanru, karakteristične su relativno male, ali sjajno uređne sobe u kojima se manjak prostora nadoknađuje dizajnom i osobnošću. Budući da Navis nije imao prostora za veće sobe – sasvim je pogrešno što se na Navisvoj službenoj web stranici hvale prostranošću soba jer one doista jesu male – taj su nedostatak nadoknadili neobičnim i hrabrim uređenjem.
Soba 201 u kojoj smo proveli ovaj vikend, oličena je purpurnom bojom, dok na nekim zidovima tekstura oponaša sirovo željezo. Takve ćete se sobe dugo sjećati. Pogled na Kvarnerski zaljev apsolutno je fantastičan. Balkoni, smješteni odmah iznad privatne plaže, pristojnih su dimenzija i predstavljaju jedan od najjačih Navisovih aduta. Kupaonica je, nažalost, potpuno bezlična, demodirana i ne baš udobna: kao da je netko zabunom kupaonicu iz Milenija prenio u Navis. A kupaonice su, u žanru dizajn hotela, jedan od iznimno važnih elemenata. Kozmetika je mudro odabrana, brend nije luksuzan ali je poznat, kvalitetan i dosta popularan.
Minibar, kao i kupaonica, zaslužuje jedva dvojku: dosadnom industrijskom pivu i lošim žestokim pićima poput bazičnog Ballantine’sa, nimalo ne pomažu bočice Moët et Chandona. Naime, tko imalo poštuje šampanjac, više ga ne servira u bočicama od dva decilitra jer se je to najgore moguće pakiranje pjenušavih vina, od kojeg su čak i zrakoplovne kompanije odustale još prije petnaestak godina i u biznis klasi toče šampanjac iz standardnih boca. Želi li hotel držati šampanjac u minibaru, optimalno je nabavljati half bottles i zauvijek zaboraviti na bočice od dva deci.
I dok nas je minibar raočarao, doručak nas je zamalo oduševio. Navis za doručak nudi niz jela od lokalnih sastojaka, što je jedina ispravna filozofija u ljetovalištima u zemlji poput Hrvatske koja, naprosto, mora naglašavati svoj gastronomski identitet. U Navisovoj se karti za doručak spominju grobničke kobasice, istarski tartufi, drniški pršut, dalmatinska panceta, fritaje s lokalnim biljem i stonske kamenice. Kad Vam za doručak ponude žive kamenice, morate se osjećati razmaženo. Što je jedan od glavnih ciljeva svakog luksuznog hotela.
Švedski stol nije velik ni posebno luksuzan, ali ima dobar izborom sireva i pršuta, korektno složeni segment za zdravi doručak i, među gostima dosta popularno, brdo toplih palačinki koje možete sami dovršiti prilozima po izboru. Zidna stijena restorana kojim dominiraju fotelje žarkih boja, akvarij s jastozima i polica s vinima, otvorena je prema moru, što u cijeli prostor unosi morske mirise i zvukove. Atmosfera u restoranu izuzetno je opuštena, skoro kao u Navisovu spa dijelu. Osoblje je ljubazno, nenametljivo i prilično efikasno. Njihove mornarske uniforme sa činovima i kravatama stvaraju malo čudnu i zabavnu atmosferu.
Navis, sa svoje 44 sobe, već je sada uvjerljivo najbolji hotel na opatijskoj rivijeri, ne računajući minijaturnu Bevandu. Uloži li još nešto novca i mašte u preuređenje zaista loših kupanica, te ako napuni minibar pristojnim pićima, Navis bi mogao postati prvi veći opatijski hotel s pravih, zasluženih pet zvjezdica. Soba u Navisu u ovo doba godine košta oko 250 eura.
