Hrvatska se, čini se, počinje suočavati s posljedicama katastrofalne turističke politike Plenkovićeve Vlade. Današnji Novi list, pozivajući se na razgovore s hotelijerima i direktorima turističkih agencija, javlja kako je buking za srpanj i kolovoz bitno lošiji nego lani. U pojedinim destinacijama čak 15 do 30 posto slabiji. Boris Žgomba, predsjednik Udruge turističkih agencija, izjavio je za Novi list kako je krajnje vrijeme da se poradi na ozbiljnim promjenama u ukupnoj strukturi hrvatskog turizma. Prilično smo sigurni da se to moralo poduzeti već preklani, a najkasnije lani.
Evo glavnih uzroka koji su doveli do krize hrvatskog turizma. Prvo, zatvaranje očiju pred simptomima krize. Još je lani bilo jasno da je kriza nastupila, jer su hoteli na vrhuncu sezone zabilježili manje gostiju i manje noćenja nego godinu ranije. Restorani su bilježili manje promete. Vlada je, međutim, svjesno lagala o rekordnoj turističkoj godini, pokrivajući se dobrim brojkama iz predsezone i posezone, koje zapravo nisu relevantne jer se u to vrijeme postižu bitno niže cijene smještaja nego u punoj sezoni.
Drugo, Vlada je udvostručenjem PDV-a devastirala hrvatsku restoransku industriju. Rezultat Vladine fiskalne politike jest činjenica da je Hrvatska, Michelinu usprkos, gastronomski i dalje posve anonimna. A u današnje se vrijeme masovno putuje zbog hrane.
Treće, hrvatski su hoteli prepuni lažnih zvjezdica. Vrlo je malo velikih hotelskih tvrtki koje zaista sustavno unapređuju svoju ponudu. Puno je onih koji stvarne dvije ili tri zvjezdice prodaju pod četiri ili pet, pri čemu im Ministarstvo turizma zdušno pomaže jer postavlja ploče s pet zvjezdica na hotelima sa sobama od osamnaest kvadrata, u kojima ne radi klimatizacija. Četvrto, zbog krize s osobljem, servis na obali najgori je unatrag barem pet godina.
Peto, Hrvatska nije uspjela razviti koncept kulturnog turizma: kulturni je turizam jedan od glavnih generatora za privlačenje gostiju s većim ambicijama. Šesto, u Hrvatskoj ne postoji shopping turizam. Sedmo, apartmanizacija je devastirala velik dio Dalmacije, koji zahvaljujući želji za brzom turističkom zaradom ustvari postaje turistički neupotrebljiv. Osmo, državni turistički marketing upravo je katastrofalan i u svojim porukama i u izvedbama. Što, pobogu, govori slogan Croatia Full of Life, i kako se može povezati s bilo kojim aspektom našeg identiteta? A turisti traže identitet i doživljaj (s tim da identitet nije reproduciranje folklornih običaja). I deveto, Hrvatska ima najnesposobnijeg ministra turizma unatrag devet godina. Deseto, Hrvatska nije uspjela privući velike svjetske hotelske brendove. Još nema davno najavljenog Four Seasonsa na Hvaru, dok Kupari, gdje je jednom trebao doći Ritz Carlton, i dalje stoje stravično zapušteni.
Naravno, sve nije otišlo k vragu. Na obali i u unutrašnjosti Istre otvaraju se izvrsni mali privatni hoteli, Pelegrini, Monte, 360 i slični restorani i ove će godine biti prepuni, a velike tvrtke, koje su razumjele da hrvatski turizam mora ponuditi više i bolje, bilježe odlične bukinge. Valamarova Marea, prvi pravi porečki five star hotel pun je cijeli lipanj i najveći dio srpnja, premda je tek nedavno otvoren. Rovinjski Grand Park značajno je dignuo gastronomsku ljestvicu istarskog hotelijerstva. Nažalost, to su iznimke.
Hrvatski festivalski turizam pokazuje se najvitalnijim segmentom naše turističke scene. Ali, veći dio hrvatske turističke ponude, osim same prirode, posve je prosječan. I to sada dolazi na naplatu.
