A Posto u ulici Kneza Mislava danima je zatvoren. Na vratima je zalijepljena stranica istrgnuta iz bilježnice, s neuredno napisanom porukom “Zatvoreno, privatni event”. Na telefon se nitko ne javlja, na poruke ne odgovaraju, a od osoba upućenih u projekt doznajemo da je A Posto trajno zatvoren. Što je šteta.
A Posto je jedan od najugodnije uređenih restoranskih prostora u Zagrebu. Podigran ali lijep, i baš jako udoban. A Posto je okupio i vrlo dobru ekipu: za koktele je bio zadužen Marijan Maksan, jedan od vodećih hrvatskih miksologa, dok su konobari došli iz lošinjskih five star hotela, u kojima je servis uvijek blizu perfektnom. Pizza je bila vrlo dobra, a druga hrana baš i nije. Naprotiv.
No, znamo barem dvadesetak zagrebačkih restorana s jednako poluamaterskim kuhanjem koji uredno rade. Čini se da je problem bio u konceptu ili u vođenju restorana, ili i u jednom i u drugom. A Posto, naime, nije imao posve jasan koncept. Nije dovoljno naglašavao pizzu iz krušne peći kao svoj glavni forte, a nije se uspio afirmirati ni kao cocktail bar. A još je pokušavao biti i mjesto za doručak, premda se ne nalazi na glavnim turističkim rutama, dok Zagrepčani još nisu navikli doručkovati vani.
Kad je, pak, riječ o vođenju restorana, A Posto je u samom startu donio nekoliko bizarnih odluka, poput one da neće držati craft piva” jer ih sada svi drže.” Takva je logika jednaka odluci novinskog urednika da ne objavi rezultate nogometne utakmice, jer su ih svi drugi mediji objavili. Craft pivo u restoranima postalo je znak prepoznavanja: mnogi dobri gosti ne žele ići u restorane, koji drže samo generičke lagere.
Puno opasniji bili su problemi u operativnom vođenju restorana. Gosti su se znali žaliti da se pizza nije mogla naručiti iza sedam navečer. E sada, ako restoran ostane bez svog glavnog proizvoda usred radnog vremena, a pred restoranom se ne stvaraju redovi, znači da tim restoranom nitko ne upravlja. U svakom slučaju, žao nam je što se A Posto zatvorio. Radilo se o jednom od najciviliziranijih lokala u Zagrebu.
