Ovih smo se dana imali zadovoljstvo družiti s četvero sjajnih Francuza. Svi su beskrajno pristojni, dobro obrazovani, pametni i uspješni. I ne znaju baš ništa o Hrvatskoj. Nisu čuli ni za što osim za Dubrovnik i Zagreb. Istra i Slavonija nejasne su im misaone imenice, a o Dalmaciji možda tek ponešto naslućuju ako spomenete Mediteran. Premda je riječ o vinskim profesionalcima visokog ranga, nije im poznata ni jedna domaća sorta grožđa, niti su znali da zinfandel dolazi iz Hrvatske.
Ne znaju, također, da je Istra službeno najbolja maslinarska regija na svijetu, kao ni da u Istri rastu bijeli tartufi. Ako, dakle, obrazovani ljudi iz vrha svjetskog vinskog biznisa ne znaju gotovo ništa o hrvatskim vinima i gastronomiji, sasvim je vjerojatno da ni većina drugih turista o tome ne zna mnogo. Zapravo, gotovo ništa. Hrvatska realno još ne postoji na svjetskim gastronomskim kartama. A prečesto smo svjedoci da se na svim razinama, od kampanja Hrvatske turističke zajednice do pojedinačnih prezentacija, o njoj uglavnom pogrešno ili nerazumljivo komunicira. Evo stoga kratkog vodiča koji vam može pomoći da strancima približite hrvatsku hranu i vina.
1. Govorite načelno, i držite se samo najvažnijih činjenica. Ne ulazite u detalje, jer ćete osobu koja ni ne zna točno gdje se nalazi a kamoli gdje je Slavonija, samo zbuniti objašnjavanjem razlika između kutjevačkih i baranjskih graševina.
2. Podijelite Hrvatsku na regije, izbavadite mobitel i pokažite ih na karti. Na internetu imate sve moguće karte vinskih regija i drugih podjela.
3. Pokušajte svaku hrvatsku regiju usporediti s nekim poznatim stranim pojmom: Istru sa sjevernom Italijom i Toskanom, Dalmaciju s toplim Mediteranom, Slavoniju s Mađarskom, a Bregovitu Hrvatsku s Austrijom. Tako će stranci dobiti bar stanovite predodžbe o našoj zemlji i njenim regijama.
4. Istaknite najvažnije međunarodno relevantne proizvode svake od tih regija. Bijeli tartufi i maslinovo ulje označuju Istru, škampi Kvarner ali i cijelu našu obalu, kamenice Dubrovnik, a tuna i oborita riba Dalmaciju. Opet izbjegavajte detalje, jer skoro nitko neće razumijeti razlike između nekoliko vrsta trilja ili rakovica.
5. Držite se samo najvažnijih hrvatskih sorti; malvazija, graševina, tribidrag, plavac i pošip. Više od toga nemoguće je zapamtiti iz prve. Svaku sortu vežite uz regiju, pa je ponovo pokažite na karti. Objasnite međunarodnu referentnost sorte:Tribidrag je zinfandel, što znači da je tribidrag stvorio velik dio američke vinske industrije. Graševina je welschriesling.
6. Obavezno se pozovite na Michelinove zvjezdice. Michelin je univerzalno poznati brend i simbol istodobno. Naše je sugovornike itekako zainteresirala činjenica da je Michelin u Hrvatskoj i da pet naših restorana ima zvjezdice.
7. Poslužite im provjereno najbolja vina naših autohtonih sorti karakterističnih za pojedinu regiju. Nema boljeg upoznavanja s hranom i vinom nego izravnim kontaktom. Ako želite da bilo što zapamte, dajte im da probaju najbolje i najradikalnije: vina poput Claijevih ili Miloševih.
8. Ponudite im zaista lokalnu i sezonsku hranu, bez fejkanja: škampe i svježu ribu, cresku ili pašku janjetinu, istarska ulja, lovranske trešnje, dalmatinske agrume i smokve, carpaccio od boškarina, paške sireve, svježe vrganje, najfinije komade plavoperajne dalmatinske tune.
Naravno da dobri restorani uglavnom moraju držati i luksuzne uvozne sastojke, ali gastronomski znatiželjne strane turiste nećete impresionirati gusjim jetrima, kavijarom i black angusom. Svega toga ima u svim restoranima na svijetu.
