U Johnsonu se, kako smo se uvjerili i preksinoć, poslužuje besprijekorno svježa plemenita riba. U osječkom Muzeju okusa poslužuje se, kako nam je rekao sam konobar, jeftini kulen iz supermarketa. Pa ipak, Johnson nema Michelinovu preporuku, a Muzej okusa ima. Kada je riječ o Kvarneru, mogli bi navesti barem deset takvih primjera.
Naime, najmanje deset kvarnerskih restorana zaslužuje preporuke, a još barem dva, uz Dragu di Lovrana čija je zvjezdica nesporna, zaslužuju zvjezdice. Brojni kvarnerski restorani, od Plavog podruma, Navisa i Bevande, preko Rivice, Zijavice i Tramerke do kuhinja u lošinjskim ozbiljnim hotelima, po brojnim su relevantnim kriterijima bolji od niza restorana iz drugih dijelova Hrvatske koji su dobili preporuke, uključujući i Zagreb.
Evo o kojim se kriterijima radi: kvaliteta sastojaka, lokalni karakter robe, sezonski karakter robe, vinske karte i vještina kuhanja. U Zagrebu gotovo da i nema restorana koji svakodnevno drži svježe škampe, koji u sezoni redovito ima bijele tartufe i koji će vam na stol iznijeti pet ili šest vrsta vrhunskog ulja. Sve je to standard u najboljim kvarnerskim restoranima. Kako je onda Michelin zaobišao Kvarner?
Mislimo da je riječ o političkom problemu. Netko u Hrvatskoj turističkoj zajednici ili Ministarstvu turizma misli kako je Michelin Kvarneru manje važan nego Zagorju, Slavoniji ili Zagrebu. Što je podjednako velika zabluda, nepravda i šteta za hrvatski turizam.
