Rab već dugo ne postoji na gastronomskoj karti Hrvatske. Jednom davno, baš jako davno, Rab je bio poznat po Kordiću. Između 1992. i 1994. godine Kordić s Raba bio je uvjerljivo najluksuzniji, najskuplji i najbolji riblji restoran u Zagrebu.
Zagrebački Kordić, smješten u jednom podrumu blizu Katedrale, propao je pretkraj devedesetih. Rapski Kordić također više ne postoji; Rabljani kažu da novi naraštaji obitelji Kordić nisu uspjeli nadomjestiti starog gospodina, koji je taj restoran, the lobster station, učinio nacionalno relevantnim. Danas, dakle, na Rabu nema nacionalno važnih restorana. More je okej i po kvaliteti svježe robe i po umjerenim cijenama i po dobroj vinskoj listi. Ali, ondje se zapravo ne kuha. Kao ni u većini drugih rapskih restorana.
U Veritasu se, pak, vrlo ozbiljno kuha. Toliko ozbiljno da smo Veritas ubrojili među naša najugodnija iznenađenja ovoga ljeta. Veritas je otvoren prije četiri godine kao vinski bar hotela Imperial. Prva ideja bila je da se ondje uz vina samo režu pršut i sir. No, gosti su tražili više, pa je Veritas postao pravi restoran, s odličnom vinskom karton i finim, čistim, nepretencioznim ali supstancijalnim kuhanjem. Zanimljivo je i pohvalno da tartar biftek miješaju za stolom, pred gostima; tartar biftek je i danas najpopularnije Veritasovo jelo, baš kao što je bio najpopularniji prije više od trideset godina kad je u tom istom prostoru radio restoran Taverna.
Naša sinoćnja večera počela je jako dobrim škampom na skuti i šarunom na savor. Riblja juha s velikim komadima oslića one poželjne, pahuljaste teksture, bila je izvrsna zbog optimalne koncentracije i jakog okusa. Fritaja sa sušenom hobotnicom rapsko je narodno jelo, koje nam se jako svidjelo; šteta je što domaće sušene hobotnice nema u komercijalnoj distribuciji. Orzoto sa škampima napravljen je baš kako treba, na moćnom temeljcu od škampa. Brudet s grdobinom i triljom bio je možda prerustikalan i jednodimenzionalan, ali opet jako slastan.
Na stolu nam je stajalo šampionsko rapsko ulje Anima Arba Anđelka Pahljine, dok se konfekcijski kruh zaista ne uklapa u ovako dobru razinu kuhanja. Vinska lista glavnog Valamarova sommeliera Sandija Parisa izvrsna je u skoro svim segmentima, od iscrpne selekcije istarskih vina do pametnog izbora velikih svjetskih vina koja se prodaju uz niske marže: Gajin Barbaresco košta malo više nego u maloprodaji. Nema jedino oranža, no nismo sigurni je li sadašnja rapska publika zainteresirana za oranže. Servis u Veritasu vode stari, iskusni profesionalci, koji znaju sve o Rabu i o lokalnim sastojcima, i s kojima je zadovoljstvo razgovarati, dok je chef talentirani 28-godišnji Toni Šćerbe.
Veritas je jako dobar restoran baziran na tehnički precizno skuhanoj lokalnoj hrani jakih i čistih okusa. Veritas, srećom, naglašeno odskače od formata uobičajenih hotelskih restorana na Jadranu.
