Današnja Ljuta svinja i Bufalina možda su dvije najbolje pizze koje smo probali u O’Hari unatrag četiri godine, otkako tamo povremeno jedemo. Obje su pizze bile elastične, mekane i raskošno mirisne, baš kao što piše u uvodu O’Harina menija.
Nadalje, nijedna pizza nije bila pretrpana sastojcima, što je uobičajena greška mnogih hrvatskih pizzeria koje, želeći privući gladne goste, preopterećuju tijesto koje se onda uništi.
Bufalina je imala baš optimalan broj kuglica najkremastije mozzarelle, s par listova bosiljka i aromatičnom San Marzano rajčicom, dok su se na Ljutoj svinji lijepo poigravale kobasica i ljubičasti luk koji, kao i u svim dobrim restoranima nije zaudarao po luku. Tijesto je, hvala Bogu, bilo glavna zvijezda obje ove skoro savršene napolitane.
Ne samo da smo uspjeli pojesti skoro cijele na baš male pizze, nego smo se poslije ručka okretali u smjeru mirisa sa stolova koji su tek dobivali vruću pizzu.
O’Hara je jedina zaista kultna zagrebačka pizzeria. O’Hara je prva u Hrvatskoj razvila pravu napoletanu. Njen je vlasnik Marin Vanjak, što kroz franšize a što kroz konzalting , neumorno pronosio kulturu napuljske pizze, dok pizzeriu na Malešnici sada vode njegovi sinovi.
Prije tri ili četiri godine pred O’Harom su se subotom stvarali redovi. Danas je ondje između 14 i 30 i 15 i 30 ručalo dvadesetak ljudi. Što se moglo dogoditi ? Mislimo da nije riječ o izostanku nekih najluksuznijih sastojaka poput larda di Collonata koji su se koristili prije par godina, kao ni o smanjenju pivske liste koja je svojedobno brojala desetke etiketa.
Čini nam se, zapravo, da je stvar puno jednostavnija. O’Hara se nalazi na lošoj lokaciji, u Malešnici, zapadnom dijelu Zagreba gdje nitko osim lokalnih stanovnika nikad ne ide u šetnju i gdje malo tko prolazi autom. Kad imate visokospecijalizirani restoran na takvoj lokaciji, bit ćete puni dok ste god na vrhu trendova.
Poslije četiri ili pet godina teško se zadržati na vrhu trendova, pogotovo ako se stalno pojavljuje ambiciozna konkurencija (što jest slučaj na zagrebačkoj sceni pizzeria) i onda se promet svede na stalne goste koji baš razumiju pravu pizzu, ili na ljude iz kvarta.
A O’Hara je preskupa da bi funkcionirala isključivo kao kvartovski lokal, što ne znači da je zaista skupa: dvije pizze i par čaša vrlo dobrog bijelog vina platili smo 265 kuna. Zadovoljstvo koje ta hrana izaziva definitivno vrijedi više. Neovisno od manjeg broja gostiju nego ranije, O’Harina pizza zaista je izvrsna.
O’HARA
Ivane BrLić Mažuranić 18, Zagreb
PIZZA +4/5 PIĆA 3/5 SERVIS 4/5 AMBIJENT 3/5
sve kreditne kartice
