Restorani u Hrvatskoj nisu skupi: Eurostatovo nedavno objavljeno istraživanje pokazalo je kako su hrvatski restorani 26 posto jeftiniji od europskog prosjeka, dok je cijena hrane u trgovinama gotovo dosegla prosjek Europske Unije. Međutim, restorani na moru, osobito u Dalmaciji, jesu skupi za domaće goste. S jedne strane, to jest normalno jer Split i Dubrovnik – o otocima da ne govorimo – ne rade cijelu godinu kao Zagreb, pa je logično da su skuplji.
Osim toga, dok god stranci žele plaćati loše burgere više od 100 kuna, a navodno svježu ribu više od 900 kuna po kilogramu, teško je bilo kojem restoranu osporiti pravo da naplaćuje te cijene. S druge, pak, strane na dalmatinskoj obali gotovo da i nema restorana u srednjem rangu cijena, dakle do sto kuna po tanjuru, gdje se zaista dobro i maštovito kuha.
Dalmaciji kronično nedostaju bistroi poput Malog bara Ane Ugarković, gdje jedan tanjur košta između 60 i 100 kuna i gdje je hrana svježa, lokalna, sezonska i perfektno skuhana. Kad bi gospođa Ugarković sa svojim znanjem, profesionalnom etikom i sa svojim zagrebačkim cijenama otvorila Mali bar u Splitu ili Dubrovniku, pred njim bi se vjerojatno stvarali redovi.
Gastronomski i lokalni bistro sa široko prihvatljivim cijenama jedan je od dva formata koji kronično nedostaju restoranskoj ponudi na moru. Drugi format koji obali, osobito Dalmaciji, baš jako nedostaje jest kompetentan street food, od zaista dobrih burgera za normalan novac, do lokalnih jela pretvorenih u atraktivnu, praktičnu i ukusnu uličnu hranu, u rangu cijena koji ne prelazi 60 kuna do 70 kuna. Tom se vrstom ugostiteljstva, nažalost, na Jadranu gotovo nitko ne bavi.
Foto/Mazzgoon Food, Split
