Jučer oko devet navečer pred Bastionom u Masarykovoj vladala je vesela ljetna atmosfera potaknuta izvrsnim i neobičnim vinima, koja su se pila na ulici, baš kao u Septime La Cave, vinskom dućanu i baru čuvenog modernističkog restorana Septime; ondje se, naime, zbog gužve i malog lokala uvijek pije na cesti, a izbor vina vrijednosno je sličan.
I pariški Septime La Cave, baš kao i zagrebački Bastion, drži isključivo prirodna vina. Sinoćnji veseli tasting u Bastionu počeli smo Burjinim Zelenom iz 2018. Burja iz Vipave spada među najbolje slovenske vinarije, zelen je poluaromatična lokalna bijela sorta, a Burjin Zelen, maceriran sedam dana, bio je bogat, supstancijalan i naglašeno mineralan.
Nastavili smo Rozi Križom, rustikalnim, gustim ali perfektno zaokruženim roseom hrabre mikrovinarije Križ s Pelješca, čija su vina gotovo nedostupna u Zagrebu. Slijedio je Erbaluce Francesca Brigattija iz Pijemonta.
Erbaluce je manje poznata sjevernotalijanska bijela sorta, koja daje iznimno svježa, hrskava vina puna zelenih biljnih aroma i citrusnih okusa. Brigattijev Erbaluce iz 2018. jako je lakopitko vino, idealno za tople ljetne noći. Za dvadesetak smo minuta, uz čips Tvrtka Šakote obogaćen začinima za curry, popili tri ili četiri čaše. Pierre Preciuse iz 2012. loirske vinarije Alexandar Bain kompleksni je, veliki sauvignon s dugim, kremasto mineralnim aftertasteom.
Uzbudljivi ulični tasting pred Bastionom završili smo gustim, jako bogatim sauvignonom Blaue Libelle, istaknutog južnoštajerskog prirodnog vinara Andreasa Tscheppea, pa smo oko pola jedanaest svratili na večeru u obližnji, još prepuni Carpaccio, kako bismo neutralizirali alkohol.
Središte Zagreba jučer navečer asociralo je na veseli europski grad. Što se ne događa baš često.
