Johnson se ove subote ponovno pokazao jednim od najboljih restorana na sjevernom Jadranu. Johnson, zapravo, predstavlja jednu od sasvim rijetkih definicija jednostavnog luksuza na cijeloj hrvatskoj gastronomskoj sceni. Današnji Johnson zaslužuje višu ocjenu od trojke, koliko je dobio u našem restoranskom vodiču The Truffle. Evo kako taj jednostavni luksuz izgleda.
U Johnson smo stigli oko pola dva. Konobar nam je spremno izrecitirao što je danas svježe na jelovniku, dodavši kako živi škampi dolaze poslije dva. U iščekivanju škampa, za predjelo smo naručili male lignje na roštilju i salatu od povrća sa šargom. Lignje su bile toliko savršeno mekane i jako, baš jako ukusne, da bi se mogle kvalificirati u konkurenciju ozbiljnih svjetskih sashimija. Ovo sada zvuči kontradiktorno. Kakve veze lignje s gradela imaju sa sashimijem? U vrlo rijetkim slučajevima, ta se veza može uspostaviti.
Savršena, mekana tekstura bez i traga gumastosti ili hrskavosti liganja u Johnsonu, zaista podsjeća na najbolje sirove glavonošce iz vrhunskih japanskih restorana. Samo ovaj tanjur lignji dovoljan je za visoku ocjenu. Petnaestak minuta pošto smo pojeli lignje, ispod Johnsonove terase parkirala se prastara Lada Niva riječke registracije. Gospodin koji je izašao iz tog ruskog oldtimera, popeo se do restorana sa samo jednom plavom rashladnom kutijom: ”Stigli su škampi,” razveselio se konobar. Petnaestak minuta kasnije, škampi su bili na našem stolu. Savršeni, crveno-snježno bijeli, ,slatki i raskošni. Zaista, teško je zamisliti bolje jelo.
Osim škampa, pojeli smo još i jednog manjeg arbuna koji je fantastično mirisao po jodu, i čije je meso bilo čvrsto poput steaka i podatno poput tunine potrbušnice. Premda svakodnevno jedemo u restoranima, dugo nismo uživali u toliko perfektnoj jednostavnoj hrani.
Johnson u Mošćeničkoj Dragi godinama je na glasu kao najbolji škamparski restoran u Hrvatskoj. Njegova je gastronomska definicija vrlo precizna: vrhunsko, svježe i jednostavno. Uz svakogodišnja mala poboljšanja, ta definicija sve bolje funkcionira. Kad je riječ o poboljšanjima, Johnson prije desetak godina gotovo da uopće nije imao vinsku kartu, dok jej aktulna vinska karta relativno korektna, osim što na njoj nisu napisane ispravne godine berbi što je prilično nedopustiva pogreška.
No, svježe malvazije po 150 kuna, odležane malvazije po 260 do 280 kuna i Tomčev Rose, sasvim su solidan izbor za naizgled nepretencioznu gostionicu s ekscentrično vrhunskom hranom. Ove smo subote Johnsonu mogli predbaciti samo jednu pogrešku. Kao i kuhinje većine drugih naših restorana, ni njihova ne želi rezati salatu, pa tako u maloj zdjelici dobijete goleme listove s kojima se teže izboriti nego s oklopima škampa.
Taj nedostatak klasičnih kuharskih tehnika u nekom bi drugom kontekstu bio iritantan, ali u magičnom trokutu najboljih lignji, najboljih škampa i najboljeg arbuna što ih možemo zamisliti, prilično je izgubio na težini. Baš kao i nedovoljno zapečeni krumpir s ružmarinom (krumpir nije bio sirov, ali nije bio ni hrskav) Kada bi se drugi jednostavni hrvatski riblji restorani držali Johnsonovih kvalitativnih standarda, naša bi gastronomija bila u mnogo reprezentativnijem stanju. Ali, takvi standardi ponešto koštaju. Ručak u Johnsonu za dvije osobe platili smo oko tisuću kuna.
Kako su recenzenti vodiča The Truffle ocijenili Johnson, možete pogledati OVDJE.
JOHNSON
Mošćenička Draga
HRANA 4/5 AMBIJENT 3/5 POSLUGA +3/5
Sve kreditne kartice
