Na imanju obitelji Kolarić, udaljenom par minuta vožnje od centra Jastrebarskog, ovih je dana prilično prometno. Veliki je parking pun automobila sa stranim registracijama, jer Kolarići, osim što proizvode vino, iznajmljuju sobe. A gosti su stranci na putu za more. “Puni smo cijelo ljeto,” kaže Franjo Kolarić, plešivički vinar i šef ovog OPG-a sa sobama za turiste koji dugo voze, “Mnogim strancima treba sedam ili osam sati da bi stigli do Zagreba. Navečer dolaze kod da bi se odmorili i naspavali, pa ujutro kreću za more”.
Kolarići sobe iznajmljuju preko Booking.coma, a osim lijepe lokacije u prirodi jak su im argument i niske cijene: od 55 eura za dvokrevetnu do 80 eura za četverokrevetnu obiteljsku sobu. “Ne želimo dizati cijene jer nam ide dobro, i jer imamo dosta stalnih gostiju koji spavaju kod nas iz ljeta u ljeto. Nekako bi mi bilo neugodno da im kažem kako sada moraju više platiti,” objašnjava gospodin Kolarić.
Kolarići na svom imanju imaju i veliki restoran, gdje smo kušali vina. Restoran sada ne radi, jer nema dovoljno ljudi na servis. “U obitelji nas je četvero, imamo još četvero zaposlenim. To nije dovoljno i za sobe i za vinariju i za restoran. A sami znate kako je s radnom snagom,” kaže Kolarić. No, OPG Kolarić je prije svega, poznat po vinu. I to sivom pinotu.
Franjo Kolarić vinom se bavi više od dvadeset godina. Prvi je pjenušac proizveo još 1997. pa smo pola sata proveli sjećajući se Franje Jambrovića i Josipa Turka, pionira hrvatske scene pjenušavih vina,.
Kao i većina drugih plešivičkih proizvođača, Kolarić uzgaja i vinificira niz sorti tipičnih za Bregovitu Hrvatsku. Tu su rizling, chardonnay, crni i sivi pinot, kao i stare plešivičke sorte. Termin stare plešivičke sorte označava mješavinu sorti koje je mlađa generacija plešivičkih vinara zatekla u svojim vinogradima. Riječ je o šipelju, belini, žutom plavecu i kraljevini. Kolarić buteljira vino pod imenom Stare sorte, koje je jako ugodno i perfektno za ljeto. Osim toga, tu je i zeleni silvanac, jednostavno vino koje se za mali novac prodaje u supermarketima, ali koje Kolarićima predstavlja stalni i siguran izvor prihoda.
Prije nekoliko godina Franjo Kolarić odlučio se specijalizirati za sivi pinot. Rebrendirao je sva svoja vina kao Coletti, pa je s raznim verzijama sivog pinota snažnije napao tržište. Na prvi pogled, bio je to rizik, jer sivi pinot u Hrvatskoj baš nije popularna sorta. U trgovinama i restoranima najčešće viđamo Krauthakerov sivi pinot, koji Krauthakeru zaista nije glavni proizvod.
Kad Hrvati piju sivi pinot, uglavnom naručuju vina iz Goriških Brda, navika s početka devedesetih godina, kad su naše vinoteke i restorani bili preplavljeni Ščurekovim, Dolfovim i Simčičevim sivim pinotima. S druge strane, sama činjenica da jedne poznate sorte de facto nema na tržištu, prilika je za vinara koji se odlučio ozbiljno baviti tom sortom. Pa je tako Franjo Kolarić počeo vinificirati sivi pinot u nekoliko različitih verzija.
Bazični sivi Coletti svjež je, lakopitak i voćan. Sur lie Coletti ozbiljno je gastronomsko vino punog tijela, koje nas je kombinacijom gustoće i svježine asociralo na Simčičev Pinot Grigio. Oba ova pinota odlično se prodaju.
Sivi pinot iz amfore je, pak, prilično spektakularan. Sivi pinot iz Amfore iz berbe 2017, koji još nije došao na tržište, bogato je, ekspresivno, jako gusto vino koje spada među ne baš česte domaće macerate bez rubova. Hrvatski oranž koji je uz visoku koncentraciju postigao i određenu eleganciju, zaista je rijetka pojava, pa bi morao podjednako privući pozornost profesionalne zajednice i šire publike.
Pozornost će privući i vrlo specifična glinena boca kakvu za svoja macerirana vina koristi glasoviti austrijski vinar Gunrot Heinrich. Kolarić je, naime, veliki poštovatelj Heinrichovih vina.
Franjo Kolarić još nije odredio cijenu za ovaj izvrsni sivi pinot, ali ona neće biti niska i stoga što vina ima iznimno malo. U Kolarićevom portfoliju posvećen sivom pinotu je i voćni, ali potpuno suhi moderni Rose vinificiran od sivog i crnog pinota. Nas je, uz sivi pinot iz amfore, najviše impresionirao rizling iz amfore, koji još uopće nije buteljiran.
No, jedan od važnijih razloga za posjete vinskim podrumima jest kušanje vina koja još nisu dovršena. Rizling iz amfore pun je zelenih, herbalno-cvjetnih aroma, s tek blagom naznakom petroleja, uzorno svjež, mekane, privlačne teksture i s onim pomalo eteričnim elementima u okusu karakterističnima za najplemenitiju bijelu sortu vinskog grožđa.
Franjo Kolarić treba još puno učiniti na tehničkom unapređivanju proizvodnje uključujući investiranje u podrum, kao i na transparentnijem brendiranju . Vrijeme je definitivno da se počne razmišljati i o organskom tretmanu vinograda.
No, vina koja smo ovih dana kušali na njegovom imanju ukazuju da se na Plešivici više ne bi trebalo govoriti samo o velikoj trojici, Tomcu, Koraku i Šemberu.
