Danas nam je u inbox sletjela fotografija koja je već danima viralni hit na društvenim mrežama. Sliku restoranskog računa objavio je šokirani američki turist kojemu su u restoranu u Platis Gialosu na Mikonosu naplatili 836 eura za lignje i pivo. “Mi smo najbolji restoran u Platis Gialosu i nudimo vrhunsku uslugu. Imamo goste visoke klase koje se ne dolaze najesti nego traže cjelovito iskustvo.
Samo mjesto za večeru na plaži naplaćujemo najmanje 25 eura po osobi.” Američki turist, tvrdi vlasnik, u njegov se restoran nažalost došao najesti s društvom. ““bilo ih je devet i naručili su dvije kile lignji, koje naplaćujemo po kili. Imamo svježe lignje i naplaćujemo ih 1000 po kilogramu,” objasnio je vlasnik. Grčki mediji danima ismijavaju restoran, došla im je i porezna inspekcija koja im je pronašla 12 prekršaja, ali na internetu se javilo i dosta stalnih gostiju koji brane astronomske cijene.
Ova priča jest ekstremna, nitko razuman nigdje ne bi trebao prodavati lignje za 1000 kuna, ali je važna jer nosi opominjuću poruku za hrvatski turizam. Sa svakom turističkom sezonom hrvatski mediji uspostavljaju stalne rubrike zgražanja nad visokim cijenama u dubrovačkom Revellinu, nekim hvarskim lokacijama ili na Ultra festivalu.
Ustvari, te su cijene niske u odnosu na slične svjetske destinacije koje privlače bogatiju publiku. A ne mogu biti veće, jer ni domaća turistička ponuda ni Hrvatska kao destinacija nisu dovoljno jake da bi privukli publiku koja će plaćati veće cijene. Veliki povratak grčkog turizma Hrvatska je neugodno osjetila jer u srednjem segmentu ne može konkurirati njihovu odnosu cijene i ponude, dok slučaj s Mikonosa, otoka koji je svoj biznis izgradio na luksuznim klubovima i restoranima i čiji gosti ne vide gdje je problem s astronomskim cijenama, pokazuje da ne može pratiti trend ni u segmentu luksuznog party turizma.
