Galebovi vas se ne boje. Galebovi vas ne poštuju. Galebovi nisu zainteresirani za igru i druženje. Galebovi su jedna od najposlovnijih, najefikasnijih ptica koje srećemo na obali. Sveprisutni, fokusirani i zainteresirani samo za jedan cilj – još hrane. Kad smo prije par godina u Veneciji, i očarani divnim Palazzom Gritti ujutro sjeli na doručak na njihovu krovnu terasu diviti se pogledu na grad, galebovi su nam u sekundi, brišućem letu maznuli sve kroasane s tanjura, krilima otpuhali salvete i ostavili jadnu konobaricu da se ispričava, žaleći se da joj se te scene ponavljaju skoro svaki dan.
Iduće godine, vidjeli smo da je terasa na palači natkrivena. Bolje sačuvati kroasane nego pogled na Veneciju. Rovinjska Maistra ovaj problem rješava elegantnije. Imaju sokolara, koji redovito obilazi njihove hotele i pušta sokola da otjera galebove kako bi ljudi na miru mogli doručkovati na terasama. Prije tri godine, dok smo fotografirali koktele Darka Uremovića ispred lošinjskog bara Alto Rosso, galeb nas je toliko uporno fotobombao, da smo mu morali dati neki od snackova koje je Uremović pažljivo pripremao za koktele da ode.
Galeb je odlično izgledao na fotografijama, ali nije imalo puno smisla da bude na baš svakoj, a on je ulazio u kadar dok ga nismo nahranili. Na kojem god jeziku, iz kojeg god svjetskog priobalnog mjesta gdje ima galebova, čut ćete istu priču. Galebovi traže da dijelimo hranu s njima. Ako možemo loviti ribu na njihovim prirodnim staništima, valjda je red da i mi njih hranimo u našima, jelda? Ne budimo naivni.
Problem je u nekim područjima toliko velik, da su se angažirali i znanstvenici. Skupina britanskih stručnjaka u Centru za ekologiju i konzervaciju Sveučilišta u Exeteru, piše Munchies, pod vodstvom ekologinje Madeleine Goumas, već neko vrijeme istražuje odnose čovjeka i galeba oko hrane. Oni kažu da su galebovi kleptoparaziti. To znači da su vrsta koja radije krade nego da lovi i bori se za hranu.
Kroz evoluciju, galebovi su razvili sposobnosti ptica grabljivica, ali riječ je o načinu lova kojega biolozi nazivaju “skupim i neučinkovitim”. Proučavajući galebove, Goumas i njeni kolege uočili su da galebovi imaju refleks koji nije rijedak kod kopnenih kralježnjaka ali ga dosad nisu uočili kod galebova. Naime, jedino što je pokolebalo galebove kad bi krenuli ukrasti hranu, bio je intenzivni pogled. Kad bi primijetili da ih ljudi gledaju, galebovi počeli oklijevati i usporili kretanje prema plijenu. Znanstvenici objašnjavaju da je riječ o averziji prema pogledu, sklonosti životinja da pokazuju ustrašene reakcije prema bićima koja zure u njih. “Vjeruje se da je riječ o adaptivnoj anti-predatorskoj reakciji kod velikog broj kralježnjaka, koju smo predvidjeli i uočili da se javljala kad je istraživač gledao ravno u galeba umjesto u nekom drugom smjeru.” Da bi provjerili teoriju, u prozirnu plastičnu vrećicu stavili su kutiju pomfrita, položili je na tlo i čekali galebove.
Promatrali su ponašanje 74 galeba, ali većina nije htjela sudjelovati. Samo 25 galebova približilo se hrani a 19 ih je ostalo dovoljno dugo da znanstvenici mogu dovoljno dugo naizmjence gledati u njih i u suprotnom smjeru i usporediti reakcije. “Galebove se često smatra agresivnima i spremnima krasti hranu od ljudi, pa nam je bilo zanimljivo da nam se većina tijekom testa nije htjela ni približiti. Od onih koji su prišli, većini je trebalo dulje da se približe hrani kad smo gledali u njih, neki je nisu htjeli ni taknuti, a čini nam se da neki nisu ni primijetili da ih gledamo.” Iako su zaključak donijeli na vrlo malom uzorku, znanstvenici su uvjereni da ljudski pogled odvraća galebove i tvrde da ptice ipak prilagođavaju ponašanje na temelju reakcija ljudi u njihovoj blizini. Tako da, ako na plaži ili nekoj terasi primijetite da galebovi ciljaju vašu hranu, netremice gledajte u njih, iz daljine ili blizine, pa možda odustanu.
