Ne želimo biti morbidni niti se natjecati u uvećavanju loših vijesti. Uostalom, teško je pogoršati tako lošu vijest kao što je smrt jednog turista i neizvjesna sudbina dvoje djece. Međutim, neke su činjenice nesporne. Da su se talijanski turisti kojima se na Hvaru dogodila tragedija otrovali školjkama, za taj se slučaj nikoga ne bi moglo okriviti.
Premda trovanja hranom uvijek imaju devastirajući učinak ne restorane kojima se dogode, što znamo čak i iz Nomina primjera, restorani načelno ne mogu biti krivi za trovanja školjkama, jer je u školjkama gotovo nemoguće unaprijed identificirati norovirus , vibrio bakteriju ili previsoku koncentraciju žive, što su tri glavna uzroka trovanja svježim školjkama. Trovanja školjkama, čak i kad izazivaju smrtne posljedice, dešavaju se uglavnom slučajno.
Trovanje ugljičnim dioksidom na hrvatskom brodu Atlantia koji su bili unajmili talijanski turisti, nije se, međutim, dogodilo slučajno. Prema izvješću Državnog odvjetništva, vlasnik i kapetan Atalntije namjerno su, svjesno, u brod ugradili agregat koji nisu smjeli ugraditi i koji je izazvao smrt jednog talijanskog putnika i možda fatalnu štetu za dvoje djece.
Ovdje se, dakle, radi o svjesnom nehatu i ulasku u rizik, što je dovelo do tragičnog ishoda. E sada, budući da je Hrvatska među ostalim i nautičarska destinacija, što nam sve govori hvarski slučaj? Prvo, vlasnici brodova za iznajmljivanje ne poštuju sigurnosna i zakonska pravila, što je samo po sebi katastrofalno. Drugo, vlasnike brodova za iznajmljivanje nitko ne kontrolira u dovoljnoj mjeri. Kako je, pobogu, moguće da na Hvaru, gdje se sidre deseci velikih brodova i jahti, nitko redovito ne provjerava tehničku ispravnost barem komercijalnih brodova s domaćom registracijom?
Treće, hvarski slučaj nažalost ukazuje da je Hrvatska nesigurna nautičarska destinacija, što može imati trajne negativne financijske posljedice za hrvatsku turističku industriju. Zašto bi bilo tko unajmljivao brodove u zemlji koja nautičarima ne jamči elementarnu tehničku sigurnost? I četvrto, više je nego očigledno kako na velikom dijelu naše obale umjesto uređenog, profesionalnog turizma, vlada potpuni kaos. Jer jedino u kaotičnom okruženju potaknutom financijskim adrenalinom vrhunca sezone, bilo kome može pasti napamet da na brod ugradi nešto potencijalno smrtno opasno.
Ovo je, naravno, najdrastičniji i najtragičniji primjer kaosa na Jadranu, ali čitav niz drugih, manje opasnih slučajeva svjedoči da je naš turizam još jako daleko do elementarne profesionalne razine.
Nema nikakve sumnje da će tragedija na Hvaru dodatno oštetiti međunarodni status hrvatske turističke industrije. Čemu pridonosi i pomalo nevjerojatna odluka nadležnog splitskog suda da okrivljenike pusti da se brane sa slobode, jer navodno nema razloga da ih se zadržava u pritvoru.
Kako je moguće da nema osnove za pritvor, kada su posve razvidna barem dva snažna razloga za pritvor? Prvo, postoji rizik da dvojica okrivljenika učine slično krivično djelo budući da se profesionalno bave iznajmljivanjem brodova. Tko može jamčiti da na nekom drugom brodu neće počiniti neku sličnu pogrešku kako bi nadoknadili novac izgubljen na Atlantiji? Drugo, tko može jamčiti da okrivljenici neće utjecati na svjedoke, pa tako pokušati oboriti tezu tužilaštva o nelegalnoj ugradnji agregata kao glavnom uzroku nesreće?
Tko god da je donio odluku o puštanju na slobodu dvojice ljudi, na čijem su se tehnički neispravnom brodu Talijani otrovali, ne samo da je dodatno ismijao hrvatsko pravosuđe, nego je krajnje ozbiljno ugrozio međunarodni ugled naše zemlje.
