Odlukom Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, brod Alantia na kojem je prošlog utorka od trovanja ugljičnim monoksidom umro talijanski turist, vraćen je vlasniku. Vlasnik, Zoran B. iz Omiša i kapetan broda, nakon privođenja su pušteni da se brane sa slobode.
Brod na kojemu je umro Talijan Eugenio Vinci plovio je bez važećih dozvola, bio je star i neodržavan, a vlasnik je na njega ugradio loš jeftini agregat koji se smije koristiti samo na otvorenim prostorima, i koji je izazvao tragediju. Jedan je čovjek mrtav, dvoje se njegove djece do jučer borilo za život na splitskom KBC-u, još je troje ljudi lakše otrovano. Nakon što su preživjeli Talijani pokupili svoje stvari s Atlantije, vlasnik je s brodom otplovio s Hvara. Riječ je o jednom od slučajeva koji na najskandalozniji način kompromitiraju i hrvatski turizam i Hrvatsku kao državu. I to nažalost nije jedini slučaj.
Podsjetimo, prošlog utorka hvarska je policija dobila poziv s turističkog broda Atlantia. Kapetan je najavio hitno pristajanje u Hvaru, jer je na brodu umro jedan putnik, a nekoliko ih je u lošem stanju. Kad je brod pristao, hitna pomoć mogla je samo konstatirati smrt Talijana Eugenia Vincija. Njegovo dvoje djece, djevojčica od 14 godina i petogodišnji dječak, supruga i dvoje prijatelja, hitno su prebačeni u splitski KBC. Djeci su otkazali vitalni organi i završila su na aparatima za održavanje života. Kako piše jutarnji.hr liječnici su ih jučer počeli buditi iz inducirane kome.
Prva pretpostavka bila je da su se talijanski turisti otrovali školjkama u poznatom hvarskom restoranu u kojemu su u ponedjeljak bili na večeri. Splitskim liječnicima trebao je vremena da pretragama otklone trovanje hranom kao uzrok tragedije. No, policija i inspektori profesionalno su i brzo reagirali, Odmah su došli u osumnjičeni restoran, zapečatili ga i obavili očevid. Kad je utvrđeno da sve u restoranu bilo ispravno, otpečatili su ga i on je normalno nastavio raditi. Sve je odrađeno u manje od 24 sata. Kad je, međutim, utvrđeno da je hvarski slučaj posljedica trovanja ugljičnim monoksidom na hrvatskom turističkom brodu, počeo je drugi dio priče, nažalost već tipičan za Hrvatsku i hrvatski turizam.
Policijski očevid na Atlantiji pokazao je da je brod plovio s nezakonito ugrađenim i neispravnim agregatom koji se inače smije koristiti samo na otvorenom i potencijalno je smrtonosan u zatvorenim prostorima. Ravnatelj Hrvatskog registra brodova Andro Vidjak za Slobodnu Dalmaciju je izjavio da je agregat ugrađen bez nužne suglasnosti registra što, objasnio je, znači da onoga dana kad je agregat ilegalno ugrađen, a to je 8. kolovoza, dozvole broda više nisu važile. Vlasnik Atlantije turiste je vozio “na crno.”
Vlasnik i kapetan broda na sudu su izjavili da se ne osjećaju krivima. Rekli su da su putnicima pružali prvu pomoć tijekom uplovljavanja na Hvar i da su jako potreseni svime što se dogodilo. Iz novinarskih razgovora sa susjedima vlasnika broda u Omišu, međutim, stječe se dojam da je vlasnik broda znao da ne prodaje kvalitetnu uslugu.
Brod je kupljen u lošem stanju i 2015. je renoviran. Neki od turista koji su plovili na Atlantiji zadnjih nekoliko godina, žalili su se da je brod poprilično neodržavan i da ima problema s agregatom. Električni aparati na brodu nisu imali dovoljno struje, nije uvijek bilo tople vode. Skupina norveških turista žalila se da je brod bio u tako lošem stanju da bi “napravili cirkus” da posada nije bila ljubazna, a putovanje vrlo jeftino.
Turist iz Kanade, koji se žalio na agregat, na Atlantiji je putovao lani. Na internetu je napisao da su se spremnici otpadnih voda tijekom plovidbe nekoliko puta prelili i “ispunili kabine užasnim smradom koji nas je tjerao na povraćanje,” da su odvodi u zahodima bili zaštopani i da su dva jarbola “pokazivala znakove truljenja otprilike na polovici” ali su oštećenja prebojana pa je bilo teško utvrditi u kakvom su stanju. Na njegove prigovore vlasnici su odgovorili da brod od 2019. ima novog vlasnika i da je sve popravljeno.
“Poduzeli smo sve korake kako bi našim gostima osigurali najbolje praznike. Atlantia za sezonu 2019. ima novu posadu, interijer i eksterijer su osvježeni, a unaprijeđeni su i tehnički detalji. Srdačan pozdrav… novi vlasnici Atlantije.” Nakon toga, turist je na njihovom brodu umro od trovanja ugljičnim monoksidom iz neisprvanog agregata.
No, žele li vlasnici nakon svega nastaviti voziti turiste, država će im to odmah omogućiti, iako istraga još traje. Kako je objasnio ravnatelj Hrvatskog registra brodova, “vlasnik je dužan vratiti brod u prvobitno stanje ili dodatno doraditi dizelski lučki fiksni generator koji se pokvario, a potom proći potpuni tehnički pregled. Ako korekcije budu dobro napravljene, odmah će dobiti isprave, a u protivnom neće dok se sve ne popravi. Brod trenutno nema valjane brodske dokumente, svjedodžbe su nevaljale. Jednom godišnje, inače, idemo u inspekcije, a ako brod svejedno bude plovio, pomorske prekršaje i rigorozne kazne ispisuje Lučka kapetanija.” Registar, dodaje, nema nikakvu mogućnost kontrole dok ne dobije nalog Ministarstva pomorstva ili vlasnik broda sam zatraži tehnički pregled. Vlasnika, dakle, nitko osim njegove savjesti ne može spriječiti da nastavi ploviti i voziti turiste ilegalno. I policije, ako ga ulovi.
Zašto je hvarski slučaj gotovo amblematski za hrvatski turizam? Skupina turista za svoj godišnji odmor odabere Dalmaciju. Unajme brod za koji pretpostavljaju da je ispravan kad plovi u Hrvatskoj pod hrvatskom zastavom. Ukrcaju se s djecom, spremni platiti krstarenje nekoliko tisuća eura. Ne znajući da njihovi aparati za kavu rade na struju iz agregata koji uopće ne bi smio biti na brodu, ali eto, za vlasnika je bio nekoliko puta jeftiniji od brodskog agregata. Talijani ne znaju ni da brod praktički plovi bez dozvole. Jedan od putnika umre zbog trovanja plinom iz neispravnog agregata, njegovo dvoje djece završe na aparatima. Lijepe uspomene koje su trebali ponijeti iz Hrvatske zbog nedogovornosti ljudi kojima su nakratko povjerili svoju sigurnost pretvore su se u tragediju i uništene živote.
Nakon svega, hrvatsko pravosuđe oslobađa odgovorne i vraća im brod, a nadležne službe najavljuju da će vlasniku, ako popravi agregat i prođe tehnički pregled, automatski aktivirati dozvole. Sudeći prema onom što kažu u Hrvatskom registru brodova, već do kraja ovoga ljeta isti vlasnik čiji je propust izazvao smrt turista praktički može ponovno voziti turiste kao da se ništa nije dogodilo.
Dok ovo čitate, talijanski mediji bruje o smrti Eugenia Vincija i ponašanju lokalnih vlasti u ovom slučaju. Moguće je da će supruga stradalog Vincija tražiti obeštećenje, nesvjesna u što se upušta na hrvatskim sudovima. I to će suđenje, dođe li do njega, talijanska javnost pratiti. I ono će, kao i raniji slučajevi u kojima talijanski državljani oštećeni na odmoru u Hrvatskoj nisu mogli dobiti odštete a ponekad ni poštene presude, posve sigurno utjecati na buduće dolaske talijanskih turista.
Hrvatska je turistička zemlja. Turizam nosi najveći dio hrvatskog BDP-a. Osim prirodnih ljepota, sigurnost je jedan od glavnih aduta hrvatskog turizma. U Hrvatskoj nema terorizma, nema organiziranog kriminala koji bi ugrožavao sigurnost turista, sanitarni standardi su u EU prosjeku.
Hrvatski turizam, međutim, ugrožavaju sami Hrvati. Vlasnici koji lažno oglašavaju derutne apartmane pa fizički napadaju turiste koji ne žele platiti prevaru. Ugostitelji koji podvaljuju sedam puta odmrznutu ribu pod jutros ulovljenu i naplaćuju boce Stagnuma 22 tisuće kuna. Vlasnici turističkih brodova kojima je ušteda važnija od sigurnosti ljudi od kojih žive. I na koncu država i lokalne vlasti, koje poduzetnike koji žele investirati u kvalitetu kažnjavaju udvostručenjem PDV-a u ugostiteljstvu, nerazumnim propisima i kaznama za sitnice, dok istodobno u slučajevima kada zaista trebaju oštro reagirati, to ne čine.
Samo desetak dana prije tragedije na Hvaru, vidjeli smo divljačko premlaćivanje sezonaca iz Slavonije u centru Dubrovnika, kojemu je svjedočilo puno turista jer se dogodio oko devet navečer na Pilama. Napadači, sin i zaposlenici vlasnika dubrovačkog restorana Orhan, privedeni su tek na inzistiranje poslodavca napadnutih sezonaca pa odmah pušteni. Pritvoreni su nakon nekoliko dana, zbog nesmiljenog pritiska nacionalnih medija i činjenice da je poslodavac napadnutih mladića u javnost pustio snimku iz koje se vidi kako ga jedan ugostitelj s Mljeta pokušava zastrašiti i ušutkati uime vlasnika Orhana. Mjesec dana ranije, u Supetru na Braču skupina lokalnih mladića također je pretukla sezonce.
Tjedan dana prije nasilja u Dubrovniku, 25-godišnji je Zadranin, jureći preblizu njenoj ronilačkoj bovi, u Malinskoj ubio 20-godišnju Austrijanku Verenu Heinz. Prva reakcija lokalne policije bila je da optuži Verenu i njenog oca da su ronili u zoni glisiranja. Dokazi su pokazali da je mladić glisirao u zabranjenoj zoni. Do danas se ne može doznati tko je skrivio tragediju. Verenina obitelj novinarima Jutarnjeg lista je rekla da je šokirana i derutnim stanjem i neorganiziranošću riječke bolnice u kojoj su djevojku pokušali spasiti, i ponašanjem hrvatskih vlasti koje, tvrde, štite krivca. “To nije primjereno zemlji koja se želi baviti turizmom,” rekao je Verenin brat Gerhard Heinz.
Onda smo nakon toga vidjeli i divljački rasistički napad u Splitu, u kojemu su u centru grada pretučena dvojica Francuza. Sve ove i slične slučajeve nasilja nad turistima i sezoncima, lokalne vlasti i policija tretirali su kao pojedinačne incidente, nevažne i za turizam i za sigurnost lokalnih stanovnika. Za dva dana pregaze ih nove vijesti i one svi ih zaborave.
Koliko se gradonačelnika gradova u kojima su se ovi slučajevi dogodili ispričao žrtvama i pokušalo uvjeriti turiste da su na sigurnom? Dubrovački gradonačelnik Mato Franković o premlaćivanju koje je šokiralo dubrovačke turiste rekao je da je riječ o “borbi za tezoro u kojoj se ne koriste sredstva,” te da “nije riječ o nečem što je realno za Dubrovnik, ali događalo se i u prošlosti.” Nadamo se da turisti tu izjavu nigdje nisu mogli pročitati na engleskom.
Premlaćivanja Francuza u Splitu, gradonačelnik Andro Krstulovića Opara nije komentirao. On se turistima obratio uoči sezone, s “10 pravila za turiste” od kojih im prva četiri nalažu da poštuju splitsku fjaku, a deseto da u gradu ne nose kupaće kostime, s porukom “poštujte nas, pa ćemo i mi biti gostoljubivi”. U svim ovim slučajevima, u kojima je sistem trebao zaštiti turiste, on je pokazao pristranost. U korist određenih biznisa (budimo realni, da je uzrok tragedije na Hvaru bilo trovanje hranom taj bi restoran ostao dugo, možda i zauvijek zatvoren) i u korist “našeg čovjeka.”
Turizam je jedan od najkompetitivnijih biznisa na svijetu. U turizmu se okreću bilijuni dolara. Vodeće svjetske destinacije ulažu milijune u jačanje ponude, nove destinacije i više. Svijet je pun prekrasne prirode. Ono što čini razliku u turizmu su sigurnost, kompetentnost, infrastruktura, knowhow i razumijevanje potreba turista. Hrvatska je kao destinacija, realno, nekonkurentna u većini ovih kategorija.
No, ovogodišnji slučajevi razotkrivaju najdublji, strukturalni problem hrvatskog turizma. A to je da previše ljudi koji su u Hrvatskoj odlučili živjeti od turizma taj posao mrze. Smatraju ga nužnim zlom, nekom vrstom kazne a ne prilikom za razvoj, iako žive u krajevima koji nemaju nikakve druge industrije i bez turizma bi bili socijalni slučaj. Drugi, jednako važan dio problema je što država taj potpuno pogrešan odnos institucionalizira.
