Nedjeljni brunch došao je u Hrvatsku sredinom devedesetih godina. Ondašnji hotel Intercontinental (današnji Westin) bio je u velikoj formi, pa je u nizu inovacija uveo i brunch. Točnije, jazz brunch; gostima je svirao kvartet velikog jazzera Vanje Lisaka, a konobari su ih na ulazu dočekivali čašom pjenušca, baš kako treba.
Intercontijev se brunch sastojao od niza solidnih hladnih predjela, par juha i sedam ili osam glavnih jela, od kojih su bar tri bila riblja. Premda je bio toliko uspješan da se neko vrijeme nije moglo ući bez rezervacije, jazz brunch se s vremenom ugasio skupa s dugim umiranjem svojedobno vrlo dobrog hotela u Savskoj, koji je zadnjih godina toliko devastiran da podrum iznajmljuje turbo folk klubu.
Poslije Intercontijeva jazz bruncha, prvi pravi nedjeljni zagrebački brunch uvela je, naravno, Esplanade. Esplanadin je koncept bio nešto zahtjevniji, sličan nedjeljnom ručku londonskog Savoya prije preuređenja 2010. godine. Naime, Esplanada nudi hladna predjela, sushi, deserte i voće na izložbenim stolovima, dok se kod konobara naručuje a la carte. A la carte ponuda od samog početka pa do danas sadržava tartar biftek koji se miješa za stolom, salatu Cezar, jednu juhu, štrukle i pet do šest glavnih jela.
Danas, kad se vrućina vratila u Zagreb, brunchali smo na prelijepoj Terasi Oleander. Sastojci su bili na uobičajenoj Esplanadinoj razini, posluga standardno perfektna, ali je sam sadržaj bruncha mogao biti bolji i prilagođeniji kasnom ljetu. To kažemo kao iskreni Esplanadini obožavatelji, što, uostalom, znaju svi čitatelji Kulta Plave Kamenice.
Dakle, današnji Esplanadin brunch imao je tri očigledna problema. Prvo, ako se poslužuje sushi, to ne smiju biti samo rolice. U instituciji Esplanadina ranga sushi bez nigirija nema puno smisla.
Drugo, nije nam jasno zašto se u kasno ljeto na plus 30, poslužuje juha od brokule s kozjim sirom i orasima. Radi se o prilično zimskom, ili barem proljetnom jelu. U kolovozu bi valjda trebalo servirati juhu od rajčice ili dinje ili krastavaca ili vrganja i lisičarki, kojih je tržnica na Kvatriću jučer bila doslovno prepuna, i to za vrlo mali novac.
Treće, sva su glavna jela, osim izvrsnih kozica s kvinojom i avokadom, bila preteška za kolovošku vrućinu. Među glavnim jelima svakako se trebalo naći još nešto iz mora, i nešto s ljetnim povrćem. Ili koji komad mesa s roštilja. I danas smo se u Esplanadi dobro proveli. No, od najboljeg hrvatskog hotela stalno se očekuje više i bolje. A današnji brunch nije ispunio tu vrstu očekivanja.
