Oni koji ne znaju idu u Kamenice zbog hrane. Hrana u Kamenicama nije osobito dobra, osim samih kamenica koje su i danas bile izvrsne, premda ih na plus 35 nisu servirali na ledu, što je veća pogreška.
Osim kamenica, u Kamenicama su dobre frigane girice, dok je sva ostala hrana suspektna do loša. Rižoto s kozicama nije rižoto nego kuhana riža s kozicama, a pasta u umaku od rajčica nikad nije vidjela svježe rajčice, pa čak ni danas, potkraj kolovoza, kad cijelo Sredozemlje miriše po rajčicama.
No, u Kamenicama, gdje smo inače ljubaznu konobaricu čekali točno 19 minuta da bismo uspjeli bilo što naručiti, zaista se ne ide radi hrane, osim samih kamenica.
Ispred Kamenica se sjedi kako biste osjetili Dubrovnik. Na Gundulićevoj poljani, gdje se Kamenice nalaze, spajaju se tri bitna elementa današnjeg Dubrovnika.
Riječ je o turističkim divizijama, koje stalno prolaze kraj stolova u Kamenicama, pa o backpackerima kojima je omlet za 64 kune najjeftinije toplo jelo koje mogu pojesti blizu Straduna (backpackera je u Dubrovniku jako mnogo) te, naposljetku, o samim Dubrovčanima iz centra Grada, kojima turisti očigledno idu na živce, što je razumljivo i opravdano, i što se čuje na skoro svakom koraku u centru Grada: Dubrovčani su toliko navikli na strance da se ne skanjuju govoriti što stvarno misle o nekim turistima, jer znaju da ih većina turista ne razumije.
Uz ova tri sociodemografska elementa, Kamenice omogućuju i zaista veličanstvene poglede na dubrovačku scenografiju, koja zaista jest među najljepšima u Europi.
Kamenice su, dakle, kvintesencijalno dubrovačko iskustvo, koje ne smijete propustiti, čak ni pod cijenu loše hrane, osim kamenica.
