Koliko se god Vlada i neki državni mediji hvalili ovogodišnjim turističkim rezultatima, činjenice govore suprotno. A činjenice kažu da smo imali vrlo loš svibanj (zbog kiše i hladnoće) i upravo katastrofalan srpanj, s bitno manje dolazaka i noćenja nego lani. A lanjski je srpanj bio značajno slabiji od preklanjskog.
Činjenice, nadalje, kažu da je hrvatska turistička industrija, kako je nedavno objavio Politico, između 2010. i 2017. godine zabilježila najviši rast u Europi, čak 130 posto, dok zadnje dvije godine bilježi stagnaciju.
Apsurdno je da ministar turizma i predsjednik Vlade tvrde kako hrvatski turizam ne može više rasti, kad je svakome tko se razumije u turizam jasno da postoji itekako velik prostor za fizički i financijski rast.
Prvo, Hrvatska u svojoj ukupnoj ponudi ima premalo hotelskih kreveta. Da bismo postali ozbiljna turistička destinacija, morali bismo imati barem 40 posto hotelskih kreveta. Sad nismo ni na pola. Drugo, financijski gledajući, Hrvatskoj kronično nedostaju globalno prepoznatljivi luksuzni hotelski brendovi. Kada i ako jednom u Hrvatsku uđu Four Seasons, Peninsula ili St.Regis, njihove će se destinacije samo po sebi napuniti ozbiljnim restoranima, barovima i trgovinama, jer gosti tih brendova posjeduju zaista značajnu kupovnu moć.
Premda traumatična, turistička sezona 2019. donijela nam je nekoliko značajnih pouka, koje treba iskoristiti u razvoju novih hrvatskih turističkih strategija. Evo najvažnijih pouka ovog vrućeg ljeta.
1. Glavna turistička sezona svela se na samo jedan mjesec, kolovoz. Srpanj je ove godine definitivno izgubljen. Uzroci skraćivanja pune sezone na samo jedan mjesec mnogostruki su, a jedan od važnijih jest činjenica da se Hrvatska nije nametnula kao destinacija gastronomskog, vinskog i kulturnog turizma.
Ovdje se i dalja dolazi zbog mora i sunca, a globalni putnici iz godine u godinu traže ipak i ponešto više.
I ove su godine neprijeporni šampioni hrvatskog turizma Dubrovnik i Rovinj, gradovi s najviše hotela s pravih pet zvjezdica.Treći je vjerojatno Lošinj s dva sjajna five star hotela (Alhambra i Bellevue), dok najlošije prolazi Kvarner južno od Rijeke, koji se pretvorio u spomenički muzej socijalističkog turizma (ova ocjena vrijedi i za grad Rijeku).
Ultra i Zrće osiguravaju miran financijski život svojim destinacijama. Ove smo se godine uvjerili kako je Novalja usprkos kiši bila solidno popunjena već u svibnju, dok je Ultra učinila Split svjetski privlačnim.
Restoranska industrija na moru jedan je od najvećih problema hrvatskog turizma.Oni turisti koji nisu kadri platiti ozbiljan novac za ručak ili večeru u ukupno malom broju ozbiljnih restorana, i koji ne poznaju mikrolokalnu scenu, osuđeni su na najgoru industrijsku hranu na cijelom Mediteranu. Za takvo su stanje suodgovorni i veliki hotelski lanci. Katastrofalna, prevarantska gastronomska situacija na obali jedan je od razloga zašto nam se gosti ne vraćaju. Istra, nažalost ne cijela Istra, jedina je pozitivna iznimka.
Hrvatska je dosad uživala renome sigurne i čiste destinacije. Ove su godine, međutim, najljepši hrvatski otoci okupirani brdima smeća, dok ljetna crna kronika s Hvara i iz Splita duljinom uvjerljivo nadmašuje liste najboljih hvarskih i splitskih restorana.
