Michelinove preporuke u većem su dijelu Hrvatske vrlo diskutabilno pitanje, koje katkad ulazi u sferu kompromitacije. U Istri su, međutim, vjerojatno zahvaljujući angažmanu šefa Istarske turističke zajednice Denisa Ivoševića, skoro sve Michelinove preporuke opravdane. To osobito vrijedi za novigradsku Konobu Čok.
Konoba Čok, skromna u nazivu, zapravo je jedan od najboljih konvencionalnih ribljih restorana u Hrvatskoj, pa je stoga logično da je od tri moguće skupila sve tri Michelinove preporuke, za 2017, 2018. i 2019. godinu. Obiteljski restoran Sergia Jugovca godinama se bavi afirmacijom čistih okusa vrhunskih morskih sastojaka. Osim riba, rakova i školjki, Čok drži i crne i bijele tartufe: bijeli su jučer nažalost zakasnili na naš ručak.
U Čoku smo u subotu odmah iza podneva prvo naručili kaneštrele na gradelama koje su bile delikatno slatke i nježne, tartar od tune koji se jako svidio našem prijatelju, jednom od utemeljitelja modernog istarskog vinarstva, te aromatičnu paštetu od bijele ribe. Zatim smo naručili legendarnog Čokova brancina kuhanog na pari.
Premda je riba težila oko dva kilograma, pojeli smo je za petnaestak minuta, jer je bila nevjerojatno lagana, nježna i otmjeno ukusna. Čokov brancin toliko je dobar i toliko različit od 95 posto bijele ribe na našoj obali, da bi ga trebalo uvrstiti u popis nematerijalne kulturne baštine Istre i Hrvatske.
Uz ovaj sjajan subotnji ručak zadnjeg dana pravog ljeta (preksutra počinje škola, temperature su pale), popili smo buteljku Claijevog Svetog Jakova iz 2016. i bijelog Ottocenta iz 2015. Oba su se vina pokazala jako pitkima uz nježnu Čokovu hranu, što pobija teze da macerati ne idu dobro uz ribu i školjke. su se vina pokazala jako pitkim uz nježnu Čokovu hranu, što pobija teze da macerati ne idu dobro uz ribu i školjke.
