Politika Kulta Plave Kamenice prema malim privatnim butiknim proizvođačima i prodavačima hrane, potpuno je jasna. Mi ih podržavamo. Volimo i podržavamo Volim ljuto, Koricu, Špeceraj, Grgu Čvarka, Mrkvicu, Grunt, sireve Moravac, Jaje d.o.o, rijetke proizvođače pravih pršuta i sve one koji se odgovorno i znalački bave proizvodnjom i trgovinom zaista autentične i zdrave hrane. Pod uvjetom da je ta hrana dobra.
Katarina Komarica prije nekoliko je godina afirmirala brend Katin kruh. Riječ je o bezglutenskim krušnim proizvodima, koji se za relativno visoke cijene mogu kupiti i u supermarketima. Gospođa Komarica sama boluje od celijakije, pa je sasvim logično što se upustila u proizvodnju bezglutenskih kruhova, peciva i kolača. To je okej, i takvo što svakako valja podržati.
Međutim, sama činjenica da imate dobru namjeru ne znači da znate raditi to što želite raditi. A zabluda dobre namjere jedna je od češćih i gorih zabluda na hrvatskoj sceni hrane i vina. Pa tako dobri restorani u dobroj namjeri drže jako loša vina s Visa ili iz Moslavine, zato jer misle da se ta vina uklapaju u njihov vrijednosni sustav. Da ne znaju o kojim je vinarima riječ, i da se ta vina ne uklapaju u njihov vrijednosni sustav, vlasnici takvih restorana nikad ne bi popili ni pola čaše tih amaterskih pokušaja, a kamoli da bi ih pustili na svoje vinske liste.
Naime, ono što je zdravo i prirodno nije uvijek dobro. Gastronomska i vinska scena trebaju težiti proizvodima koji jesu zdravi i prirodni, ali zato nisu neukusni, i puni nenamjernih grešaka u proizvodnji koje dolaze iz čistog neznanja ili nemarnosti.
A Katin kruh, bezglutenski (što je dobro) i prilično skup (što ne mora biti loše), pokazni je primjer neznanja i nemarnosti. Večeras smo kupili Katin tamni baguette, koji košta dvadesetak kuna. Kora tog navodnog baguettea mekana je i gnjecava, što jasno govori da se uopće ne radi o baguetteu. Unutarnja tekstura podsjeća na mokri papir i prekuhanu rižu, što je užasno neugodno. Okusa nema ni u tragovima.
Katin baguette od 20 kuna jedan je od najneukusnijih pekarskih proizvoda koji se mogu kupiti u hrvatskim supermarketima. Ni neki drugi krušni proizvodi istog branda koje smo probali unatrag godinu dana, nisu ništa bolji.
Gospođa Komarica stvorila je brand na temelju rastuće potrebe kupaca za bezglutenskim kruhom, što je okej. Međutim, doista nije okej što se gospođa Komarica nije potrudila naučiti peći kruh. Katin kruh kolosalni je amaterizam, koji nema nikakve veze s pristojnim kruhom.
