Australija je jedno od trenutno najživahnijih restoranskih tržišta, i jedna od zemalja u čijoj se lokalnoj gastronomiji sreće najviše različitih svjetskih utjecaja. I iz Australije je ovih dana došao jedno od najboljih kuharskih TV natjecanja koje smo vidjeli za dugo vremena. Chef’s Line je kuharski reality u kojem se kućni kuhari amateri natječu protiv cijelih timova najboljih australskih restorana.
Svako natjecanje posvećeno je jednoj velikoj svjetskoj kuhinji: vijetnamskoj, afričkoj, turskoj, talijanskoj, kineskoj i grčkoj. Kandidati počinju kuhajući protiv stažista iz restorana, zatim protiv linijskog kuhara, pa sous-chefa, da bi na kraju eliminacija najbolji kandidat kuhao protiv chefa restorana. Kandidati kuhaju jela koja pripremaju kod kuće, a profesionalni kuhari jela s menija svoji restorana. Suci jela ocjenjuju na slijepom kušanju.
Kao TV proizvod, Chef’s Line je izvrsno dizajniran. Kamera je superdinamična,studio prekrasan, atmosfera jako cook, kandiati su šarmantni, profesionalni kuhari dostojanstveni a voditelji/suci autoritativni. Voditelj Dan Hong sin je sidnejske restoranske legende, restoraterke Andie Hong, i izvršni chef azijskih restorana Ms G’s i Mr Wong. Hong točno zna što mora dobiti u kojem jelu i suvereno ocjenjuje i svoje kolege iz restorana i kandidate. Njegov suvoditelj, poznati australski chef Mark Olive i kritičarka Melissa Leong showu daju izvjesnu mekoću, ali ne u ocjenjivanju.
Scenarij je jednostavan i neusiljen, voditelji odlični, ali ono što ovaj show čini pravim osvježenjem je izbor kandidata. Prije dva dana a Kultu Plave Kamenice pisali smo o vjerojatno najvećem problemu hrvatskih kuharskih TV natjecanja – kandidatima koji su u 95 posto slučajeva potpuno posvađani s hranom i nemaju elementarna znanja o kuhanju. To, naravno, nije samo problem hrvatskih televizija. Hiperprodukcija u formatima koji se baziraju ambicioznim amaterskim kuharima, na svjetske je televizije donijela višak neznalica i loših egizibicionista.
U tom kontekstu Chef’s Line je prava terapija. Svaki natjecatelj u seriji odabram je prema znanju o regionalnoj kuhinji čija jela će kuhati. Riječ je većinom o ljudima koji su rođeni i odrasli u Vijetnamu, Africi ili Grčkoj, ili su odrasli u imigrantskim u obiteljima u kojima se kuhala originalna nacionalna kuhinja.
Forma showa je očekivana: malo dobre akcije na štednjacima s lijepo snimljenom hranom, malo montiranih razgovora s kandidatima. Upravo razgovori s kandidatima najbolji su dio emisije, jer oni toliko znaju o hrani koju kuhaju, i imaju toliko priča i argumenata o detaljima o kojima raspravljaju, da povremeno imate osjećaj da ne gledate komercijalni TV show nego dokumentarac s ozbiljnim profesionalnim kuharima.
Poanta Chef’s Linea je da učite od ljudi kakvi ste i sami, kućnih kuhara koji kuhaju za svoju djecu i prijatelje, ali da učite o stvarima kojih nema u knjigama i mogu vam ih reći samo iskusni poznavatelji regionalnih kuhinja. U epizodama o vijetnamskoj kuhinji ide se u iznenađujuće dubine u raspravama o teksturama u vijetnamskim springrollsima, strukturiranju umaka i kombinacijama začina, u afričkim epizodama naučite ćete što zapravo čini dobar piri-piri i tako u svakoj epizodi. Kandidati objašnjavaju kako kupovati prave svježe sastojke, kako obogaćivati umake manje poznatim lokalnim pripravcima, dok od profesionalaca učite o tajmingu, spajanju tehnika i kombinacijama.
Svakoj svjetskoj kuhinji posvećeno je pet epizoda i svaka je epizoda fokusirana samo na jedno jelo, tako do kraja natjecanja gotovo da prođete masterclass. Iako poseže za svim trikovima kuharskih reality emisija i pun je akcije, Chef’s Line vam pažnju ne drži lažnim svađama natjecatelja ni ekscentričnim ispadima, nego autentičnim znanjem. Što ga u njegovom žanru čini zaista rijetkim ugodnim iznenađenjem, u rangu velikih emisija poput Great British Bake Offa i Choppeda.
