Na uglu Zvonimirove i Tuškanove ulice blizu bivšeg kina Mosor (sad je tamo kazalište Luda kuća), godinama je radila mala ćevabdžinica. Bio je to lokal tipičan za istočni dio Zagreba; niske cijene, jednostavna i ne baš privlačna hrana i sasvim bazična pića. Sinoć smo nad vratima ćevabdžinice u Zvonimirovoj, koja su još okružena generičkim fotografijama ćevapa s kajmakom i hamburgera, ugledali veliki novi natpis.
Na bijeloj ploči piše Lazeez, Lebanese Fast Food. Riječ lazeez s arapskog se može prevesti kao ukus ili uživanje u hrani. Zanimljivo je da u centru Londona postoji upmarket libanonski restoran Lazeez Tapas. Kako se Lazeez u Zvonimirovoj deklarirao kao fast food sve su usporedbe, bojimo se, neprimjerene.
Zagreb dosad nije imao sreće s libanonskom kuhinjom. Sve što smo probali, od Delicia Lebanese u Radničkoj do raznih pokušaja bliskoistočne kuhinje u Tkalčićevoj, bilo je neautentično, neprofesionalno i uglavnom grozno. Stoga ni od libanonskog fast fooda u Zvonimirovoj koji se još nije otvorio (upravo se uređuje), ne očekujemo previše. No, ovdje ionako nije riječ o okusima, nego o znakovima duha vremena. Etnički street i fast food jedan je od boljih izvora novca u zagrebačkom ugostiteljstvu. Stoga je logično da libanonski fast food zamjenjuje ćevabdžinicu.
