Kikiriki postaje opasna mahunarka. Učestalost alergija na kikiriki zadnjih petnaestak godina ozbiljno raste. Amerikanci imaju posebno težak problem, tamo su se alergije na kikiriki kod djece utrostručile od 1997. Alergije na kikiriki ne izazivaju veliku smrtnost, ali zaista teški napadi mogu ostaviti neugodne i trajne posljedice, poput oštećenja mozga. Ako organizam kod prvih napada ne nauči kako se oduprijeti alergenima u kikirikiju, svaki idući napad može biti sve opasniji.
Neki zato zagovaraju zabranu posluživanja kikirikija na javnim mjestima. Kultura se mijenja u strahu. Kako u svom opširnom članku na ovu temu piše Atlantic, u New Yorku shvaćaju kao provokaciju ako na dječji rođendan donesete bilo što od kikirikija. Biolozi, agronomi i liječnici ne znaju kako to riješiti jer nisu sigurni koji su uzroci pojačanim alergijama. Zato farmaceutska industrija nema dilema. Za nju ovakve situacije uvijek znače isto – novo tržište. Svatko se boji za sebe, posebno za svoju djecu. A na tržištu trenutno nema nijednog preparata koji bi alergičare zaštitio od napada. Liječnici im samo kažu da izbjegavaju kikiriki, ali za neke i kikiriki u tragovima može biti opasan. Neki liječnici prepisuju injekcije epinefrina koje se daju kao prva pomoć u slučaju napada.
Jedino trajnije rješenje upravo je na provjeri u američkoj Upravi za hranu i lijekove, opravdano je izazvalo veliku pažnju medija. Riječ je o nekoj vrsti cjepiva protiv alergije na kikiriki, koje se temelji na drugačijem pristupu, razvijanju imuniteta kroz konzumaciju kikirikija. Poznata kao oralna imunoterapija, ideja je da izlaganjem malim količinama alergena osoba postupno može izliječiti alergiju ili je barem značajno ublažiti, može biti opasna i liječnici nisu sigurni da je dobra.
Krajem 90-tih bilo je sličnih pokušaja s injekcijama u kojima je bio tekući ekstrakt kikirikija. Jedan je pacijent tijekom testiranja umro je od anafilaktičkog šoka, pa je projekt ukinut. Par godina kasnije, grupa znanstvenika sa Sveučilišta Duke odabrala je drugi put, oralnu terapiju.
Eksperimenti na miševima dali su dobre rezultate, pa je farmaceutska lobistička grupa Food Allergy Research & Education (FARE) na jednoj velikoj konvenciji alergologa 2011. u Bostonu pokušala progurati koncept u mainstream. No, otkrilo se da je studiju financirala farmaceutska industrija pa se proces usporio. Da bi nastavili istraživanja na ljudima, pristali su razviti standardizirani proizvod kako bi se točno znalo koliko je koji pacijent izložen alergenima iz kikirikija.
Problem je bio u tome što to njihov proizvod nije bio ni uobičajeni farmaceutski ni prehrambeni proizvod i nije se mogao licencirati. Zašto? Zato što je taj proizvod bilo obično brašno od kikirikija. FARE ga je pokušao prodati raznim farmaceutskim kompanijama, a kad nije uspio osnovao je svoju tvrtku Aimmune.
Aimmune se fokusirao na proizvode za terapiju hranom. Oni spadaju u posebnu kategoriju lijekova, takozvane “biološke” preparate odnosno lijekove koji se proizvode od živih organizama, poput cjepiva od bakterijskih proteina ili inzulina iz ljudskih hormona. Svoje cjepivo protiv alergije na kikiriki napravili su kao kapsule s brašnom od kikirikija.
Nakon što su od venture fondova skupili 160 milijuna dolara, 2015. su izišli na burzu i počeli testiranja na ljudima. Odabrali su dvije grupe od 250 ljudi alergičnih na kikiriki. Jednima su dali tabletu s kikirikijevim brašnom, drugoj placebo i promatrali ih godinu dana. Na kraju eksperimenta, znali su kolika je maksimalna količina kikirikija koju alergičari mogu pojesti bez alergijske reakcije. Gotovo svi iz placebo grupe imali su reakcije prije nego što su pojeli maksimalnu količinu kikirikija. Iz grupe koja je uzimala cjepivo, dvije trećine moglo je pojesti dva kikirikija bez ikakve rekcije.
Rezultate su objavili lani u The New England Journal of Medicine. Neki od ključnih članova tima otišli su iz FARE-a, jer su smatrali da su prešli etičku granicu. Nije neobično da farmaceutske kompanije financiraju studije, ali u slučaju Aimmunea farmaceutska tvrtka je doslovno držala na plaći sve znanstvenike koji su vodili studiju o proizvodu koji bi ona kasnije trebala prodavati. Na temelju jednog jednogodišnjeg testiranja, Aimmune je od Uprave za hranu u lijekove zatražio odobrenje za registraciju kikiriki brašna kao oralnog cjepiva za alergiju.
Lijek su nazvali Palforzia. Neće ga reklamirati kao preparat koji alergičarima omogućuje da jedu kikiriki, nego kao preventivu, zaštitu od slučajne konzumacije manje količine kikirikija. Prema sadašnjim analizama, preparat bi trebao koštati 4200 dolara za jednogodišnju dozu. U prezentaciji za investitore objavljenoj ovoga mjeseca, Aimmune je procijenio da će prodati više od milijardu dolara Palforzie i tvrdi da je nekoliko osiguravajućih društava već pristalo pokrivati troškove lijeka.
Ciljaju “suglasne skrbnike” i “roditelje i obitelji koje strahuju od potencijalno smrtonosnih reakcija.” E sad, pametan čovjek će pitati zašto Aimmune prolazi sve te skupe procedure s regulatorima, kad prodaje obično brašno od kikirikija? Zar neće onda druge tvrtke naprosto moći prodavati brašno od kikirikija kao nadomjestak prehrani za par dolara i stvoriti im konkurenciju? Odgovor je – ne. Aimmune zna zašto sve ovo radi.
Ako Uprava za hranu i lijekove Palforziu proglasi lijekom, liječnici mogu dobivati novac za njeno prepisivanje i nadgledanje primjene. Liječnici mogu prepisivati i druge terapije na istom principu, ali te terapije pacijenti moraju plaćati sto posto. A to znači da bi te terapije bile nedostupne milijunima ljudi koji nemaju par tisuća dolara viška za tablete. Drugim riječima, da bi proizvod dobio kupce, mora im biti dostupan. A da bi bio dostupan, mora biti u sistemu. Samo ako je lijek dio sistema, pacijentima se za njega kroz osiguranja i recepte može masovno uzimati 4200 dolara godišnje.
Aimmune računa na ogromnu potražnju, jer se alergičari osjećaju bespomoćno i prestrašeni su. Što povlači pitanje sigurnosti. Učinak lijeka je površno testiran, njegovi rizici uopće nisu testirani. Mnogi znanstvenici koji ovih dana sudjeluju u internetskim raspravama o lijeku protiv alergije na kikiriki, smatraju da on nije spreman za upotrebu. Testiranja koja su dosad provedena, tvrde, zapravo nisu dokazala ni osnovnu prestpostavku, da on smanjuje simptome alergije. U objavi rezultata istraživanja nije naglašena ključna činjenica: kad su se ispitanici nakon testiranja vratili u stvarni život, stopa njihovih drastičnih alergijskih reakcija narasla je šest puta. U laboratoriju su dogurali do toga da pojedu dva kikirikija bez reakcija, ali nakon što su izišli u vanjski svijet, prijavili su puno veći broj reakcija nego prije uzimanja cjepiva, 14 prema 3.
Ukratko, istraživanja su pokazala da ljudski organizam može ojačati otpornost na alergiju na kikiriki, ali uz veliki rizik i nesigurne dugoročne benefite. Tako da ova priča zapravo i nije priča o pronalasku lijeka protiv alergije na kikiriki, nego priča o tome kako funkcionira farmaceutska industrija u suradnji s državnim regulatorima i zdravstvenim sustavom.
