Upravo počinje kalendarski zadnji ljetni vikend. Stoga je krajnje vrijeme da objavimo zadnji dio našeg serijala Pozdrav ljetu, u kojem smo pokušali klasificirati najvažnije ovogodišnje jadranske restorane u različitim žanrovima.
U zadnjem se nastavku Pozdrava ljetu bavimo kreativnim bistroima i konobama, pri čemu valja uzeti u obzir da se i u Istri i u Dalmaciji katkad gastronomski vrlo ambiciozni restorani, zbog čitavog niza internih i vanjskih razloga, predstavljaju kao konobe. U svakom slučaju, ovo je vjerojatno najduža restoranska lista Kulta Plave Kamenice. Kao i prethodni dijelovi Pozdrava ljetu, poredak na ovoj listi sastavljen je po geografskom, a ne kvalitativnom kriteriju, od zapadne Istre pa do Dubrovnika.
Prije više od deset godina Marka Morgana smatralo se jednim od najtalentiranijih hrvatskih chefova. Poslije dulje krize, Morgan se vratio u velikom stilu. Restoran u napuštenoj Bracaniji s fantastičnim pogledom na Istru, nudi čitav niz dobro promišljenih , vrlo lokalnih i vrlo domaćih mesnih i povrtnih jela (u Morgan ne idete na ribu) koja su skuhana iznimno kompetentno, s onim autentičnim dodirom karakterističnim za kuhare koji strastveno vole svoj posao.
Nažalost, već dvije godine nismo stigli jesti kod Marine Gaši. No, naši kompetentni istarski suradnici tvrde da gospođa Gaši kuha talentirano i precizno, i da ovaj kreativni gastronomski bistro, koji se uglavnom bavi svježom ribom i školjkama, vjerojatno nikad nije bio u boljoj formi.
Jedini zaista dobar umaški restoran još je jedan karakterističan primjer gastronomske bistronomije. Badi maštovito i sofisticirano priprema svježu ribu, rakove i školjke, a vinska lista definitivno ulazi u kategoriju fine dininga.
Malo selo već je godinama na glasu kao jedna od pouzdanijih istarskih adresa kad je riječ o tartufima, vrganjima i klasičnim mesnim jelima.
Unatrag dvije godine Spinnaker se afirmirao kao uvjerljivo najbolji porečki restoran. Riječ je, uostalom, o mjestu gdje su gostovali Rudi Štefan (Pelegrini), Goran Kočiš (Noel) i Hrvoje Zirojević (Laganini). Spinnakerovi chefovi maštovito se i kompetentno snalaze.u tipičnim bistronomskim formama, od rižota do ribljih filea, a cijene su sasvim korektne.
Rio na rovinjskoj rivi najzabavniji je lokal u najljepšem istarskom gradu. Hrana je uglavnom svježa, jednostavna i korektna (tartar od tune, kamenice, riblji carpaccio i slično). Vina su okej, posluga je senzacionalna, a atmosfera zarazno vesela.
Barba Danilo kreativni je gastronomski bistro u autokampu na izlazu iz Rovinja. Naši prijatelji vinari tvrde kako je Barba Danilo, koji se uglavnom bavi ribom, jedan od najkarakternijih istarskih restorana.
Batelinu već desetak godina pokušavamo ugurati u fine dining. A ona se uporno ne da. Pa smo je u ovom izboru vratili među konobe. Batelina je restoran koji se , prvi u Istri poslije Valsabbiona bavio istinski progresivnom kuhinjom svjetske klase. David Skoko i danas je najvažniji istarski chef. Jednom bi trebalo napisati ozbiljnu knjigu o tome zašto se Batelina zadržala u okvirima koji su za njen gastronomski potencijal bolno i nepošteno preuski. Lakonski Skokin odgovor da je to zato što vole novac, dvadeset je tisuća morskih milja udaljen od istine. “He could have been the champion of the world,” rekao bi Bob Dylan. “I could have been a contender,” dodao bi Marlon Brando.
Alla Beccaccia je jedan od najboljih nepretencioznih restorana u Hrvatskoj. U Beccacci smo katkad jeli neprecizno izrađene umake ili ne baš najstručnije.pečene steakove, ali nikada nismo dobili ni jedan sastojak koji nije bio prirodan i izvrstan. Njihov pršut i panceta spadaju među najslasnije u Istri, kao i veći komadi mesa.
Vela vrata na spektakularnoj lokaciji u Beramu zapravo su pokušaj steakhousea, koji katkad funkcionira, a katkad baš i ne. No, njihov odnos prema svim mogućim detaljima vezanim uz hranu pokazuje da taj restoran s prekrasnom terasom vode ljudi koji zaista poštuju svoj posao.
Roxanich se našao na ovoj listi zbog tri razloga. Prvi je fantastična šampanjska karta, koja uključuje single vineyard edicije Jacquessona, koje se pune u mikroserijama. Drugi je izvanredna odležana govedina koja visi u vitrinama u blagovaonici. Treći je fantastičan pogled na zapadnu Istru sve do Vižinade.
Chef Stiven Vunić u malom prostoru na plaži katkad radi čuda od najsvježije moguće robe: kada ribe nema, meni se drastično mijenja. Večera u Zijavici ostala nam je u jako dugom pamćenju, osobito kotleti od romba i grdobina u veluti od vlastitog temeljca. Uz malo prakse u inozemstvu, gospodin Vunić mogao bi postati kandidat za Michelinovu zvjezdicu.
Tramerka, lokal iznad Plavog podruma gdje je Andrej Barbieri počeo graditi svoju profesionalnu reputaciju, i danas plijeni čistom, jednostavnom i slasnom sezonskom hranom po vrlo poštenim cijenama. Od zadnjeg su nam posjeta u dobrom sjećanju ostali dimljeni inćuni s marmeladom od luka i sočan steak od zubaca.
Bivši američki trgovac tartufima i chef Marco Sasso prije dosta se godina preselio u Hrvatsku, gdje je u idiličnoj bukoličkoj i posve neodoljivoj Rovenskoj ispod Velog Lošinja, otvorio solidnu konobu na plaži, gdje smo jeli vrlo svježu ribu po korektnim cijenama .
Lanterna je roštiljarna kraj svjetionika na samom rubu uvale Čikat, s pogledom ma otvoreno more. Ambijent je vjerojatno najefektniji na cijelom otoku, a meso pripremljeno na roštilju slasno i sočno. Šteta je posjetiti Lošin a bar jednom ne večerati na Lanterninoj terasi pored svjetionika, iznad katkad velikih zapjenjenih valova.
Boba je primjer lažne konobe u dobrom smislu te riječi. Chef i vlasnik Vjeko Bašić u Bobi priprema opako spektakularnu, uglavnom vrlo lokalnu hranu čistih, snažnih okusa, s originalnim detaljima. Boba je jedan od naših najdražih jadranskih restorana, čemu pridonosi i ambiciozna vinska karta .
Konoba Vinko godinama je omiljena adresa velikog broja hrvatskih chefova. Vinko se bavi isključivo velikim komadima mesa, koji se ubrajaju među ukusnije u Dalmaciji.
Štorija je tipičan splitski bistro, s dobro pogođenim recepturama i profesionalnom, atraktivnom prezentacijom, ali bez stvarnog gastronomskog karaktera. Međutim, Štorijina vinska karta doslovno je senzacionalna, i izborom vina i korektnim cijenama. Ambijent splitske rive drugi je razlog zbog kojeg je Štorija došla na ovu listu.
Štajun je iznimno decentan restoran koji se već na prvi pogled izdvaja iz hvarske, uglavnom kičaste i kvaziglamurozne gastronomske scene. U Štajunu smo pojeli radikalno hrabri carpaccio od kovača, u kojem je sirovo meso bilo omotano oko kostura cijele ribe, s glavom. Samo to jelo, promišljenije i naprednije od devedeset posto hrane koju smo kušali ove godine na Jadranu, Štajunu osigurava mjesto na listi najboljih jadranskih konoba i bistroa.
Konoba Mate dobila je Michelinovu preporuku zahvaljujući dobroj izvedbi tradicionalnih lokalnih jela, od pašticade, pa do ručno izrađene tjestenine u umaku od koromača. Konoba Mate, s vrlo poštenim cijenama, spada među primjere prema kojima bi se trebala ravnati srednje ambiciozna restoranska scena na otocima.
Kopun je jedan do najinteligentnije i najpreciznije koncipiranih bistroa u Dubrovniku. Vinska karta mjestimično je izvrsna, dok bi kuhanje trebalo biti preciznije. No, Kopun je neusporedivo originalniji od skoro cijelog dubrovačkog restoranskog mainstreama.
