Jedna nam je čitateljica poslala reklamni letak njemačkog Lidla, iz kojeg je vidljivo da se u Njemačkim Lidlovim supermarketima buteljirani Plavac iz edicije Winemakers of Croatia prodaje za tri eura.
Winemakers of Croatia kolekcija je koju je Lidl uveo prije tri godine, i unutar koje se prodaju vina glavnih domaćih i međunarodnih sorti, proizvedena u raznim hrvatskim regijama. Pojedine buteljke iz serije Winemakers of Croatia i u hrvatskim se Lidlovim dućanima pridaju za tri do četiri i pol eura, zavisno o tome je li vino na akciji, tako da je plavac za tri eura u njemačkim trgovinama zapravo normalna Lidlova cijena.
Problem je, međutim, u izvoznim cijenama hrvatskih vina, kao i u reprezentativnosti hrvatskih autohtonih sorti. Većina hrvatskih vina, koja se izvoze na europsko tržište, postižu strahovito niske cijene. To vrijedi i za anonimna vina, poput Winemakers of Croatia, kao i za vina brojnih velikih vinarija koje se katkad hvale “odličnim izvoznim rezultatima.”
Činjenica je da najveći dio hrvatskih vina koja se izvoze, u izvozu postižu vrlo nisku cijenu, koja našu vinsku industriju stavlja na europsko začelje. Takav diskontirani izvoz dugoročno nema nikakva smisla, jer nikad neće dovesti hrvatska vina na bolje police u Selfridgesu ili Laviniji, kao ni na vinske karte ozbiljnijih svjetskih restorana.
Plavac za 3 eura u Lidlu samo je mali simptom dugoročne nesposobnosti hrvatske vinske industrije da se probije na svjetsku scenu. Drugo, nekako je tužno vidjeti da se naša najvažnija crna sorta tretira jednako kao masovna industrijska vina iz Novog svijeta, istočne Europe ili španjolske.
Plavac je jedan od tri glavna nositelja hrvatskog vinskog identiteta, uz malvaziju i graševinu. Plavac, i onaj lošiji, vino je puno karaktera. Pa je nekako neugodno vidjeti ga na rasprodaji za tri eura.
