Prije mjesec dana, Kult Plave Kamenice objavio je članak pod naslovom TRAGEDIJA HRVATSKIH PRŠUTA Zašto 99 posto domaćih pršuta ne mogu biti gastronomski proizvod, u kojem se problematizira loš tretman, loše posluživanje i devalvacija cijena domaćih pršuta na hrvatskom tržištu. Kao strateški problem, međutim, članak navodi porijeklo mesa od kojega se hrvatski pršuti proizvode.
U članku se poziva na izjavu jednog od vodećeg proizvođača istarkog pršuta, koji nam je rekao da svinje nabavlja u Slavoniji i postavlja pitanje po čemu je onda njegov pršut istarski. “Istarski pršut ne postoji kao gastronomska kategorija, i neće postojati sve dok se svinje za istarski pršut ne budu uzgajale u Istri. Proizvoditi istarski pršut od slavonskih svinja jednako je kao proizvoditi istarski merlot od baranjskog grožđa ili paški sir od mlijeka makedonskih ovaca. Isto vrijedi i za dalmatinski i drniški pršut,” stoji u tekstu.
Na članak je putem odvjetničkog društva Vukmir reagirala Udruga proizvođača istarskog pršuta. U regiranju su, među ostalim, podsjetili da samo istarski pršut od svih ostalih hrvatskih pršuta ima zaštićenu oznaku izvornosti proizvoda. Prema Specifikaciji koja određuje kriterije za oznaku izvornosti, kao izvorni Istarski pršut može se deklarirati pršut proizveden ne samo do istarskih svinja (slovenskog i hrvatskog dijela Istre), nego i od svinja iz kopnenog dijela Primorsko-goranske županije “te još 12 taksativno navedenih kontinentalnih hrvatskih županija.” Reagiranje Udruge proizvođača istarskog pršuta te drugih tradicijskih proizvoda od svinjskog mesa prenosimo u cijelosti.
