Subota navečer već godinama nije naš omiljeni termin za izlazak u restorane. Prije svega zato što u Zagrebu već više od četvrt stoljeća egzistira kultura subotnjeg restoranskog ručka, a zaista ne želimo, ako baš ne moramo, i ručati i večerati u restoranima, pa se subotom navečer zadovoljimo burgerom ili nečim jednako bazičnim. Ili, naprosto, ostanemo doma.
No, jučerašnja se subota razlikovala od većine drugih. U Zagrebu je bilo toliko toplo, da se naprosto moralo izaći van, a između koncerta Chemical Brothersa i trenutno izvrsne kino ponude izabrali smo Dnevnik Diane Budisavljević u Branimir Centru. Riječ je o jednom od najvažnijih i najboljih hrvatskih filmova ikad snimljenih (skoro u rangu H8 ili Sna o ruži) koji, međutim, izaziva mirnu, pomalo oporu tugu.
Poslije filma željeli smo popiti bocu decentnog vina i pojesti nešto sasvim malo, pa smo otišli u Hanami na Novoj Vesi, gdje smo naručili dvanaest nigirija za dvoje. Po četiri s masnom tunom, hamachijem i jeguljom.
Nigiriji su bili jako dobri: riža mlako topla baš kako treba, tuna i hamachi čisti u okusu i teksturi, dok su šnite vrlo fine jegulje malo prevelike u odnosu na rižu, pa su narušavale inače preciznu arhitekturu Hanamijevih nigirija.
Dobar sushi, uz bocu Coronicine Gran Malvasie, bio je sve što nam je trebalo. I tako subotnja večer dobiva malo više smisla i atmosfere.
