Općenito govoreći, hrvatska prehrambena proizvodnja nije na osobito visokoj razini, osobito ne u usporedbi susjednim zemljama poput Italije i Austrije. Premda su hrvatski proizvođači uspjeli međunarodno zaštiti velik broj proizvoda, to nije posebno pridonijelo rastu kvalitete tih proizvoda. Srećom, poneki hrvatski prehrambeni proizvodi pripadaju samom vrhu svjetske gastronomije. Evo liste regija i manjih područja najuspješnijih u gastronomskoj proizvodnji.
Istra je petu godinu zaredom proglašena najboljom maslinarskom regijom na svijetu. Istra ima bijele tartufe. Istra ima tri fenomenalne sirane: Kumparičku, Latus i Lagunin Špin. Istra je zahvaljujući AZRRI-ju od zaboravljenih boškarina uspjela stvoriti komercijalni održivi projekt.
Srednja Dalmacija zauzima drugo mjesto zbog uzgajališta plave tune. Hrvatska plava tuna spada među najbolje na svijetu, o čemu svjedoče golemi izvoz, visoke cijene i ugovori s prestižnim svjetskim restoranima.
Creska i paška janjetina snažan su nacionalni brand: to je meso često neusporedivo slasnije od janjetine iz većine europskih zemalja. Paški sir već godinama osvaja svjetski relevantna priznanja, o čemu smo i jučer izvijestili.
U Kopačkom ritu Belje uzgaja prvo veliko stado genetski certificiranih crnih slavonskih svinja, od kojih proizvodi najukusniju najluksuzniju domaću suhomesnatu robu. Tu je još masovno dostupan a šampionski ABC sir, odlični dimljeni sir Gold, kao i proizvodi niza OPG-a , koji su se probili na stolove luksuznih jadranskih hotela.
Neretva je od mandarina uspjela stvoriti međunarodno prepoznatljiv brand, s odličnim izvoznim rezultatima. Mandarine su jedino voće po kojem je Hrvatska poznata.
Kad je velika baskijska chefica Elena Arzak lani posjetila Hrvatsku, u njenom malom crnom notesu pisalo je “Ston, oysters”. Stonske kamenice, koje se bitno razlikuju od francuski i irskih, jedna su od međunarodno prepoznatljivih hrvatskih delikatesa.
