Bijeli tartuf, tuber magnatum pico, najdragocjenija je istarska i hrvatska delikatesa. Sezona bijelih tartufa traje od rujna do siječnja: u iduća dva mjeseca urednici Kulta plave kamenice posjetit će nekoliko istarskih restorana različitih žanrova, kako bi provjerili ovogodišnju ponudu bijelih tartufa.
Našu potragu za najboljim tartufarskim restoranima planirali smo početi u San Roccu, dugogodišnjoj prijestolnici tartufarskog fine dininga. Međutim, kako San Roccov restoran trenutno radi samo navečer (osim vikendom) a u utorak navečer imali smo druge obveze, odlučili smo se za lokal sasvim drukcijeg žanra, konobu Malo selo u Kaldaniji kraj Buja.
Malo selo osnovano prije tridesetak godina prava je konoba: u Istri, naime, neke od najpoznatijih konoba, poput Morgana, zapravo imaju sve značajke elaboriranih restorana.
Malo selo jednostavna je, topla, srdačna gostionica s niskim cijenama i bazičnom, ali vrlo dobrom hranom, kao i ponekim originalnim detaljima. Uz dasku s finim pršutom i dobrim kobasicama, serviraju pečene šumske gljive, što je kreativno i jako ukusno.
Za glavno smo jelo naručilo fritaje s tartufima i biftek. Fritaja s tartufima, bijelim, košta samo 100 kuna, što je ultrajeftino za bijele tartufe. Tartufi su bili srednje intenzivni, ali dovoljno aromatični, da je po njima zamirisala cijela blagovaonica.
Naravno, bilo bi efektnije da se tartufi ribaju za stolom, pred gostima, ali, ponavljamo, Mako selo je baš konoba, a ne restoran. Dodatna porcija bijelih tartufa košta samo 60 kuna, a najskuplje jelo u Malom selu je biftek s bijelim tartufima, koji stoji 250 kuna. Običan biftek od 250 grama košta 130 kuna, što je jedna od nižih cijena u Istri, ali i u većem dijelu Hrvatske .
Biftek, kao i drugi komadi mesa, peče se na ognjištu, čija je vatra jučer ugodno grijala prepuno blagovaonicu Malog sela. Kruh je, nažalost, potpuno bezličan: ovako srčana i dobra hrana zahtijeva bolji kruh.
Ponuda vina je vrlo korektna, a mi smo prvo popili Kabolin pjenušac Re Brut, a zatim, uz tartufe, Coronicin Gran Teran iz 2015. Ručak za troje, s puno bijelih tartufa, istarskog pršuta, pečenih vrganja i lisičica, krvave govedine i s dvije buteljke dobrih vina, platili smo oko 1200 kuna, što je, s obzirom na vrijednost samih tartufa, više nego prijateljski račun.
