Domaće TV mreže ovih su dana naizgled pune gastro programa. Na HTV u skoro svaku večer u udarnom terminu možete gledati Kuhan i pečen, da bi zatim na RTL-u mogli nastaviti s gledanjem Tri, dva, jedan – kuhaj! A u pauzama za reklame, RTL najavljuje novu sezonu Večere na selu.
Ovdje je važna riječ naizgled iz prve rečenice. Naime, sve ove emisije zapravo nisu emisije o hrani, nego natjecateljski reality programi kojima je hrana samo povod. S tim da obje RTL-ove emisije nastoje postići gledanost tako da zapravo ismijavaju svoje natjecatelje, što je žanrovski konzekventno, budući da se radi o realityju nižeg stila.
U sve tri emisije ne možemo naučiti ništa važno i novo o kuhanju, sastojcima ili proizvodnji hrane. One su, dakle, gastronomski irelevantne. Istodobno, hrvatska restoranska i prehrambena industrija mijenjaju se i rastu dosad nezapamćenim tempom.
Imamo pet restorana s Michelinovim zvjezdicama, eksploziju street fooda, renesansu pizzeria, najveću koncentraciju fine dining restorana u zagrebačkoj povijesti; nadalje, imamo fantastičnu, svjetski vrijednu scenu istarskih maslinovih ulja, niz sve ambicioznijih OPG-a, uzlet crne slavonske svinje i sezonu bijelih tartufa.
Svega toga na hrvatskim televizijama nema skoro ni u tragovima, osim, povremeno, u jednoj HTV ovoj lifestyle emisiji i u Poljoprivrednoj emisiji.
Upravo je fascinantno kako televizijski urednici i producenti puštaju da jedan jako uzbudljiv i iznimno komercijalan i televizičan segment stvarnosti prolazi kraj njih, a da ga oni ni ne pokušavaju komercijalno eksploatirati.
S druge strane, domaće su televizije i u drugim sektorima svojih programa, osim u sportskom, već previše godina podjednako loše. One su, nažalost, najdosadniji i najbanalniji dio hrvatske medijske proizvodnje.
