Svi volimo vitrine u supermarketima, s bezbroj izloženih šunki, kobasica, pršuta, buđola, pečenica, kulena. Svaki normalni mesožder trebao bi dobiti apetit gledajući o to izobilje svinjskog food porna.
I dok se s tamne strane vitrina, dakle onđe gđe je izloženo sušeno i dimljeno meso, još i pronađe ponešto uzbudljivo, poput boljih kulena, salama i, pečenica ili pokoje pancete, ona svijetla strana rashladnih izloga, puna blijedoružičastih narezaka koji se uglavnom nazivaju šunke, najčešće je potpuno sterilna i bezokusna.
U proteklih smo desetak dana u nizu raznih supermarketa pokupovali desetak takvih proizvoda u raznim rangovima cijena, od prešanih šunki za četrdesetak kuna po kilogramu, preko purećih šunki i zdravih svinjskih šunki s manje soli i minimalnom količinom masnoće za osamdeset do devedeset kuna, pa do pečenih šunki i laks karea koji u luksuznijim izdanjima idu preko sto kuna.
Apsolutno sve te šunke i karei i vratine koje smo kušali imaju dvije zajedničke značajke: nula okusa i nula teksture. Evo glavnih razloga za takvo stanje.
Prvo, dobar dio tih proizvoda, poput prešanih i sličnih šunki bazira se i na vodi Riječ je o mesu koje ustvari nema veze sa šunkom nego se povezuje u blokove, zahvaljujući smjesi koja se bazira na masnoćama, vodi i raznim aditivima.
Drugo, u većini supermarketa svi su ti proizvodi užasno tanko narezani, što im ubija bilo kakvu potencijalni teksturu. Mnoge od tih stvari pretanko su narezane, kako bi kupac dobio što što veću fizičku količinu za svoj novac. S druge strane, iz onih par šunki koje su nešto deblje narezane, pa bi trebale imati kakvu takvu teksturu, katkad se doslovno cijedi voda.
I treće sama je sirovima problematična. Dobra svinjetina ima prepoznatljiv, slatkasti okus. Svinjske prerađevine koje se kod nas prodaju proizvode se od inferiornog mesa, koje se na blind tastingu katkad može pomiješati s mesom neke druge životinje.
Tako smo usporedno kušali pureću šunku i jednu od onih skupljih svinjskih šunki koje se reklamiraju kao nemasne i manje slane. Okusi su bili jednako neutralni, a teksture vrlo slične, s tim da se pureća šunka doimala nešto čvršćom. Zapravo, jedina kuhana šunka, koju zaista vrijedi kupovati, jest šunka s kosti, koja se reže nožem, pred kupcem. Nažalost, vrlo malo trgovina drži taj zaista delikatesni proizvod.
