Prije nekoliko mjeseci u Martićevoj ulici 16 otvorila se pršutana Prtenjača iz Polače. Dosad smo ondje pet ili šest puta kupili rukom rezani pršut i prilično smo uvjereni da je riječ o najboljem hrvatskom pršutu koji se može kupiti u Zagrebu.
Vlasnik, koji sam reže pršut na kratke nepravilne fete baš kako se reže iberico, kaže da sve svinje za njegove pršute dolaze iz lokalnog uzgoja. Pršuti odležavaju dvije i pol godine, a rezultat je suho meso slatkastog i intenzivnog divljeg, animalnog okusa.
Prtenjačini pršuti, za razliku od svih domaćih pršuta iz supermarketa, definitivno imaju karakter. Neki potrošači kažu da ovi moćni pršuti imaju ponešto previše karaktera, no mi se ne bismo složili. Lošu stranu Prtenjačinih pršuta čini višak soli, tako tipičan za skoro sve domaće pršutare, i čvrsto bijelo tkivo na pojedinim fetama. Masnoća pršuta na jeziku bi se trebala topiti baš kao lardo. Ona ne smije biti čvrsta.
No, usprkos ovim zamjerkama, pršutana Prtenjača danas na zagrebačkom tržištu vjerojatno nema ozbiljnu konkurenciju u kvaliteti kad je riječ o domaćim pršutima. Kilogram rukom rezanog pršuta košta 250 kuna, a Prtenjača prima sve kartice.
