Prije petnaestak godina ovaj bi naslov opisivao masovnu globalnu i lokalnu histeriju koja se puna pola stoljeća stvarala oko Beaujolais Nouveaua, vješte marketinške izmišljotine francuske vinske industrije. Prije petnaestak godina nije postojala ni jedna zagrebačka vinoteka, koja trećeg četvrtka u mjesecu, kad se mladi beaujolais smije pustiti na tržište, ne bi napunila sve svoje izloge kričavo blagdanskim etiketama novog vina.
Euforija beaujolaisa danas je davna prošlost, što je dobro, jer je većina nouvau vina čisti trash, gori čak i od jeftinih prosecca iz supermarketa. Međutim, kvalitetni su beaujolaisi zadržali svoja tržišta, o čemu zorno svjedoči primjer Chateaua des Maladrets, što ga uvozi zagrebački Vivat.
Vivatov vlasnik Boris Ivančić u utorak nam je rekao da je unaprijed rasprodao skoro cijelu ovosezonsku alokaciju Maldretsa. Što nije neobično jer je Maladretes zapravo vrlo dobro vino.
Prvo, ono ne nosi oznaku nouveau nego villages, što je kvalitativno viša kategorija ( najvišu kategoriju čine beaujolais cru). Drugo, Chateau des Maladrets sa svojih 13 posto alkohola ima vrlo solidno tijelo, koje suvereno nosi arome jagoda, malina i kauguma s bananama, tipične za mladi gamay proizveden karbonskom maceracijom. Treće, ovo je vino precizno ispeglano: ono je glatko, ukusno, zabavno i stalno traži čašu više. Chateau des Maldrets primjer je uspješnog i dobrog beaujolaisa, koji može efikasno funkcionirati u eri u kojoj ni kupci ni restorani više ne žele naručivati vodenasti beaujolais nouveau. Maladrets je jedno od najveselijih neskupih vina, koja se trenutno prodaju u Hrvatskoj.
