Kako izvješćuje Telegramov star reporter Drago Hedl, bivši gradonačelnik Iloka, HSS-ovac Zvonimir Dragun pokušao je iz Srbije u Hrvatsku prošvercati skoro 21 kilogram bijelih tartufa. Carinici na graničnom prijelazu kod Principovca pronašli su tartufe u gumi njegova automobila.
Dragunu su tartufi konfiscirani, kažnjen je s 30 tisuća kuna, a država je zaplijenjene tartufe prodala za 83 tisuće kuna. No, ova je priča zamršenija od banalnog pokušaja šverca nečeg što je rijetko i skupo. Prvo, postavlja se logično pitanje zašto bi netko išao švercati tartufe iz Srbije u Hrvatsku, kad u Srbiji bijelih tartufa nema, a u Hrvatskoj ima. Drugo, gospodin Dragun rekao je gospodinu Hedlu da se radi o velikom nesporazumu
Dragun, naime tvrdi da su tartufe u Hrvatsku iz Bosne i Hercegovine legalno uvezla dva hrvatska poduzetnika, jedan iz Sovišćine u Istri a drugi iz Opatije, te da su mu tartufe ostavili na čuvanje.
Riječ je o njegovim poslovnim partnerima iz tvrtke Maki Trade. Dragun kaže kako je on ostavio tartufe u autu, autom otišao do svog vinograda koji se nalazi uz granicu sa Srbijom, prešao granicu da angažira radnike za berbu, pa se vratio s tartufima preko Principovca gdje je carinik namirisao tartufe. E sada, ako su Istrijan i Opatijac legalno uvezli tartufe iz BIH u Hrvatsku, postavlja se pitanje što se sve u našim restoranima servira pod imenom istarskog bijelog tartufa. Je li i istarski bijeli tartuf predmet masovnog šverca i krivotvorenja?
Činjenica je da su nam ove jeseni u najmanje jednom uglednom restoranu servirali tartufe koji nisu mirisali po tartufima. Činjenica je, nadalje, da već desetljećima dio tartufa iz Istre odlazi u Sjedinjene Države gdje ih se prodaje kao tartufe iz Albe, jer tako postižu višu cijenu. U svakom slučaju, tartufe je najpametnije jesti u lokalima gdje možete biti sigurni u njihovo porijeklo. A ako vam u restoranu serviraju bijeli tartuf koji ne miriše, slobodno jelo vratite u kuhinju.
